Posted 29 February 2008 - 11:47
Scubiusu, ti tumacis protestantizam na krivi formalistican nacin, pa ga onda takvog kritikujes. Opet je toga uzrok sto mu pridajes one principe koje mozda ti sam imas u iskustvu, a sa takvom kritikom bih se i ja slozio, ali ona onda ne predstavlja kritiku protestantizma, nego tvoje predstave o protestantizmu.
Kako razmislja i postupa tipican protestant?
Analizirajmo to na primeru uporednog odnosa predstavnika sve tri religije prema duvanu.
Pretpostavimo da jednoga trenutka nas prosecan Balkanac, zatim tipican centralno evropski katolik, i jedan tipican protestant postanu svesni da konzumiranje duvana nije zdravo, i da nanosi stetu i njima samima i njihovoj okolini.
U cemu je razlika u reakciji?
Nas tipican Balkanan na to osvedocenje reaguje kao da nema savest, kao da je savest nekakva greska u nastanku coveka koja coveka samo opterecuje, i zato nas covek na takve zabrane reaguje potpuno ravnodusno.
To su psiholozi primetili kao problem naseg mentaliteta:
“Ovde se nameće diskusija o nečemu specifičnom za naše uslove, što se teško uklapa u bilo koju diskusiju o autoritarnosti. Naime, nije teško primetiti da većina ljudi kod nas (koji inače dobijaju više skorove na skalama autoritarnosti) u mnogo manjem stepenu poštuju neka svakodnevna pravila nego što je to recimo slučaj u Engleskoj, Nemačkoj, Skandinaviji. Ovde se jednostavno ne uzimaju za ozbiljno recimo javna upozorenja kao što su ”Zabranjeno pušenje“, ”Ne gazi travu“, ne obraća se pažnja da se ulica pređe na mestu gde je za to određeno, izbegava se kupovina karte u prevozu čak i kad novac nije problem." (Mr Nebojša Petrović, Putevi istraživanja autoritarnosti 48)
Da bi u ovom nasem konkretnom slucaju pusac ugusio tragove svoje savesti, on ima potrebu da se druzi sa onima koji rade isto sto i on radi, a smetaju mu oni koji svojim primerom predstavljaju ukor za njegovu ugusenu savest. U jednom razredu su svi ucenici pusili sem jednog ucenika. On je toliko smetao vecini da su se jedanput ucenici okupili oko njega i terali ga da povuce dim. Kako on to nije hteo da uradi, oni su mu lice unakazili sa uzarenim pikavcem od cigare.
Reakcija vecina nas na Balkanu na osvedocenje savesti da je nesto dobro ili lose je adekvatna filozofiji Starog veka, a to je filozifija nesavesnosti tj. primitivizma i divljastva.
Kako na tu zabranu duvana reaguje tipican "dobar" katolik centralne Evrope?
Kako je veoma savestan, ali i zaplasen strahom od vecne muke u paklu, ako radi ono sto nije dobro, on prestaje sa konzumiranjem duvana. Ali njegova reforma nije dublja od njegovog spoljneg ponasanja. Iako ne konzumira duvan, on je u srcu i dalje zadrzao zelju, koju sada potiskuje u svom izrazavanju osecanjem krivice. Zato je sada jos vise nezadovoljan nego dok je konzuirao duvan, jer je izgubio jednu svoju radost. Kako se nije pokajao za samu zelju, vec za cin, krivica nije nestala, a on sada tu krivicu koristi kao snagu svog licemerstva. Onda kada sretne osobu koja pusi, on ima prezriv stav prema njoj, jer bi voleo da radi isto sto i ona radi, ali ne sme zbog krivice. Zato ga spopada zelja da tu osobu primora da i ona ostavi duvan, kao sto je on ostavio. Isto nasilje nad savescu koju primenjuje sam prema sebi, on bi primenio i prema drugim ljudima. Vec prepoznajemo da je ovo resenje odlika filozofije tamnog srednjeg veka. Dakle, umesto otvorenog divljastva imamo totalitarizam i licemerstvo.
A kako reaguje tipican protestant?
Kada je shvatio da je upotreba duvana stetna za njegovo zdravlje i za zdravlje drugih ljudi, on pokrenut osecanjem krivice izlazi pred Boga i moli Ga da ga oslobodi od same zelje. Otkrivenje ljubavi ga dovodi do pokajanja, za razliku od krivice katolika koja bi ga nevala na potiskivanje zelje, ili za razliku od sujete Balkanca koja bi ga omela da prizna da ista kod sebe treba da promeni. Posle pokajanja tipican protestant nema uopste zelju za duvanom u svom srcu. On je srecan jer je rasterecen od zelje koja ga je ropski primoravala da pusi i sada se oseca istinski slobodan, a ne sputan kao sato se oseca katolik. Kako nije licemer, njemu ne smetaju kao ljudi oni koji konzumiraju duvan, pa zato jeste iskreno tolerantan prema onima koji misle i veruju drugacije.
No, hajde da navedem i reakciju tipicnog SAVREMENOG protestanta.
Kada je postao svestan da je konzumiranje duvana stetno za njega i druge, on se kaje za upotrebu duvana, ali se ne kaje iz ljubavi prema sebi i drugima, vec iz sebicnosti prema sebi i drugima. Najcesce ga motivise strah od bolesti, a ne ljubav prema zdravlju da ostavi duvan, a sto se tice nezdravog delovanja duvanskog dima na druge ljude, tu ga pokrece sebicni sentiment tj. ostavlja duvan zato sto se on licno neprijatno oseca kada zna da drugi stradaju, a ne zato sto druge zaista voli. Znam za primer jedne takve "hriscanke" koja je zahvaljivala Bogu sto joj je ogadio duvan. To znaci da ona nije ostavila duvan zato sto je oslobodjena od same potrebe za njime, vec zato sto je njenoj sebicnosti sada postalo neprijatno da se kroz duvan zadovoljava. Sebicno nezadovoljstvo je ostalo, ali se ono ugusuje na drugom planu, najcesce na religioznom. Umesto da se savremeni protestant opija narkotikom ili atmosferom disko kluba, on to radi kroz svoje religiozno iskustvo, koje je utemeljene na promenama koje nisu dublje od njegovih osecanja. Dakle, on je sklon da nepokajano sebicno nezadovoljstvo sublimira u smeru duhovnog iskustva koje mu izaziva emotivne promene. Ali kako osecanja zavise od okolnosti, on je slab i nezreo da ima osecanja koja su adekvatna zivotnoj realnosti, pa zato zbog toga njegov zivotni princip jeste blizak drevnoj filozifiji istoka. Formiraju se tabui oko svega sto bi moglo da pokvari njegov lazni mir i on ima potrebu za totalitarnim sistemom koji ce mu obezbediti takav mir.