Posebno bih se osvrnuo na muziku ciji me je izbor odusevio. Svaka cast.
Ju, muzika. Priča za sebe.
Prvo, uvodna tema je potpuni promašaj. Kakve veze imaju
zurle sa Beogradom, Vojvodinom,
sa bilo čime u seriji? Najavljivali su je kao (uostalom i sve ostalo) nešto po čemu će serija biti prepoznatljiva generacijama i pamćena vijekovima. Instrumentali unutar epizoda su uglavnom neprimjetni i mogu da prođu, ali prva numera ništa ne valja.
Problematičan je tajming u kojem odabrani songovi valjda treba da ilustruju sliku. U drugoj epizodi pušten je LTG i tema
Fusilli (Aero Edit) kao podloga sceni iz kafane, u kojoj Ekser obavještava drugara da će onaj kriminalac da ga lomi i dok se otvara šampanj za budući bračni par!? Jeste da je Koja selektirao jednu divnu elektro-haus muzičku temu, klasik
Belgrade Coffee Shop serijala, ali nesklad između muzičkog i dramskog sadržaja neprijatno bode oči.
O muzičkim sklonostima glavnih junaka i, uopšte, njihovim kulturološkim profilima, ne znamo mnogo. Đuričkov lik u sobi ima posterčinu Boba Marlija, ali njegovog duha u Švabinim stavovima nema ni u tragovima. Što se tiče druga mu Eksera, on izgleda upravo kao neko ko bi slušao ono što inače sluša D. Bjelogrlić. Znači.. ono.
Pretpostavljam da ćemo i u narednim epizodama preslušavati katalog B92 music shopa i da će ovakvih incidenata biti još.
Serija je gledljiva, ali ne bi se reklo da je nešto epohalno dobra. Mislim da famozni "rejting od preko 10" ne opravdava ovako histeričnu marketinšku kampanju.
Edited by autsajder, 20 November 2007 - 14:53.