Upravo tako... `ebe se DNS-u za username, on nije deo domena. DNS se brine da se pronadje mail server, a mail server brine o username-ovima...
Ovde je nesporazum u tome sto DNS nije samo trazenje gmailovog servera. Kao sto je jasno, to uopste nije jedan servar i da biste dobili pravo mesto gde se cuva neciji nalog, sam gmailov LAN (koji uopste i nije LAN, samo se tako ponasa) mora traziti username pomocu DNS-a. Lokalna adresa na kojoj je odredjeni username je "sifrovana" i tacke itekako imaju uticaja na trazenje doticnog. Ovo se ne vidi iz spoljnjeg interneta, ali postoji. Pitanje je kako je taj problem resen:
Kada mail dodje na mail server, prvo sto se desi s njim je brisanje svih tacaka iz username-a. Znaci, ako posaljes mail na adresu pera.peric, to se prvo pretvori u peraperic, pa onda krece potraga za tim korisnikom i prosledjivanje samog maila. Iz ovoga sledi da ne moze postojati user sa imenom pera.peric ako vec postoji peraperic, kao i obrnuto. Naravno, ne moze postojati ni p.e.r.a.p.e.r.i.c kao ni pe.ra.p.e.ric, je r se sve to pretvara u jednu te istu adresu. Ono sto moze da zbuni je sto prilikom logovanja moras otkucati tu tacku ukoliko ona postoji ili server odbija da te uloguje kontajuci da takav user ne postoji. Ovo se desava zato sto u spisku korisnika, oni navedeni onako kako si ih i prijavio i sto se pretrazivaca usera tice, pera.peric nije isto sto i peraperic.
Sve ovo se ne tice onoga koji salje mail, jer je njemu svejedno koliko tacaka ce napisati u imenu. Probajte ovo tako sto otvorite nalog (npr. probninalog), a zatim sa svog starog naloga posaljite mail na p.r.o.b.n.i.n.a.l.o.g@gmail.com i videcete da ce stici bez problema. Toliko o misteriji tacaka u imenu.