337 replies to this topic

[kronostime]

...

 

 

Problem je samo u tome sto ne mozes drzati kozu na terasi.

 

Ovi lagani svezi sirevi i nisu toliko komplikovani - oni drugi, to vec zahteva i poznavanje tehnologije, prostor i visoki nivo higijene.

Normalno i odgovarajuce mleko, a ne ovo sa aditivima. 

 

...

...ali kozje mleko mozes kupiti u okolini Beograda

[Kinik]

...

 

... 

 

 

Dam'n 300-godisnje sisanje i zalivanje trave!

 

Jedan moj drug je narucivao od nekih komsija da mu prave kozji sir, a eksperimentisao sa dodavanjem suvog aromaticnog bilja.

Sir bi malo promenio boju (od majcine dusice) i cak ponegde dobio braon fleke. Ukus mu se nije kvario.

 

I tako jedne godine ode moj drug na pecanje jedno 10-15 dana, a zaboravi u frizideru, u kutiji, taj kozji sir sa m.dusicom.

Kad, eto ti ga kod mene, sav sija - probaj ovo, vice sa vrata!

Pomirisem ja i kazem - sta si radio ovom siru? A on - zaboravio u frizideru!

 

Pojeli smo ga - super! Plemenito je 'mirisao' i bio sav pegav, spolja i iznutra.

To nije bila budj 'kvareza', vec, verovatno nesto drugo, posto je sir malo odstojavao u drvenim kacama kod ovih sto su ga pravili.

Doduse, nismo uspeli vise to da ponovimo, ali nam se mnogo dopalo.

 

Inace, kad sam bio u Msk. redovno sam kupovao gruzijski sir 'suluguni' manje koturove (to je vrlo blisko 'paskom siru') sekao na kriske, stavljao u staklene tegle sa vecim otvorom, dodavao ruzmarin, zalfiju i nalivao turskim maslinovim uljem.

Uz crne maslinke!

 

 

 

Tako, dodju neki nasi likovi, a ja ih posluzim - na sta ce oni odakle ti paski sir u ulju!?

Ja im ispricam i pokazem - mal' nisu otrcali u prodavnicu odmah. Jedino je bila frka za tegle, jer su bile nemacke.

 

Inace, ima mnogo gruzijskih i jermenskih egzoticnih sireva.

Impresivan je jermenski dimljeni 'čečil' u obliku pletenice.

 

 

 

Moji unuci su odrasli na kozjem mleku misleci da je kravlje.

Posle im se kravlje nije dopadalo - samo ako je 'choko'.

 

...

[ironside]

...ali kozje mleko mozes kupiti u okolini Beograda

 

Kozje mlijeko, nekoliko vrsta od različitih proizvođača možeš kupiti u svakom supermarketu (ne znam doduše za BG). Nažalost, ono koje se najčešće prodaje ima 2,3 - 2,5 % mliječne masti, što je premalo za proizvodnju sira. Ima i onog sa 4,5 %, ali za to treba obići više od jednog dućana.

Nažalost, u dućanima je nemoguće naći nepasterizirano, visokomasno kozje mlijeko, a ja inokosnim poljoprivrednim proizvođačima (tj seoskom elementu) apsolutno ništa ne vjerujem.

[kronostime]

Kozje mlijeko, nekoliko vrsta od različitih proizvođača možeš kupiti u svakom supermarketu (ne znam doduše za BG). Nažalost, ono koje se najčešće prodaje ima 2,3 - 2,5 % mliječne masti, što je premalo za proizvodnju sira. Ima i onog sa 4,5 %, ali za to treba obići više od jednog dućana.

Nažalost, u dućanima je nemoguće naći nepasterizirano, visokomasno kozje mlijeko, a ja inokosnim poljoprivrednim proizvođačima (tj seoskom elementu) apsolutno ništa ne vjerujem.

Za kozje mleko ne idem po ducanima, nego kod komsije koji drzi stado koza (a i jarici dobro dodju)

[MilutinPetrovic]

Ma za domaci sir se isplati izdvojiti jednu sobu za kozu. Pravda za koze.

[Kinik]

...

 

 

 

 

...

[highlanderka]

Kada bih nabrajala sve adrese u gradu i okolini na kojima sam pronalazila koziji sir - potrajalo bi.
Prvi put sam ga potrazila pre skoro 30 godina, kada mi je mladje dete imalo upalu pluca i nestajalo mi pred ocima, uz svu lekarsku negu.U 5 h ujutru, zakucala sam na vrata jedne porodice na periferiji grad cije sam koze vidjala prilikom odlaska na posao. Kada sam objasnila svoju muku i nadu, dogovorili smo isporuku mleka svakog dana a dobra zena mi je dala i komad loja kojim sam mazala detetu grudi i skidala podmuklu temperaturu. Od mleka sam pravila kiselo mleko i njime hranila dete nekoliko nedelja dok bolest nije otishla.
Kozari u nashem kraju su cudan svet: zapate malo stado, prodaju mleko i sir nekoliko meseci i odjednom - nema koza, nema mleka, nema sira, moram sve iz pocetka.
Trenutno, srecna sam sto mogu da nabavim koziji sir na gradskoj pijaci od zene cija tezga i roba deluju pristojno a i cena je takva, 500 rsd za 1 kg.Unuk je kod mene 2 dana u nedelji i ovaj sir je obavezan za dorucak koji mu spremam, najcesce uz kacamak koji voli.
Moja dilema povodom ovog sira koji sada nabavlajm za unuka je sledeca: ovaj sir je mekshi i kremastiji od svih prethodnih koje sam kupovala, ima "tvrdocu" feta sira a navikla sam na sir koji je suvlji, tvrdji. Bilo bi glupo da skuplje placam obican, kravlji sir koji ova zenica takodje prodaje.

Edited by highlanderka, 21 July 2015 - 10:13.

[ironside]

...

 

 

sirevi razni a .jpg

 

sirevi razni b .jpg

 

...

 

Mene je iznenadilo koliko interesantnih sireva proizvode u Finskoj. Kad je pred nekih 7-8 godina Finska držala rotirajuće predsjedništvo Vijeća EU, bili su održali nekakvu prezentaciju svojih delikatesa, između ostalih sireva. Toga je bilo cijelo čudo, jedino nisam uspio popamtiti te nazive (Kuovala, Halimainen, Pielipetti - lupam, naravno bez veze. Mene od finskog jezika hvata omaglica i osjećaj dezorijentiranosti, kao da sam pod vodom).

Posebno mi je 'legao' jedan čvrsti sir s plemenitom plavom plijesni, nalik Stiltonu, jedino čiste bijele boje.

Šteta samo što je te sireve jako teško naći izvan Finske, tko ima priliku neka proba, neće zažaliti.

[Doorn]

Ja se navuk'o na engleski mature cheddar cheese :yummie: 

[vilhelmina]

I mi konje (sireve) za trku imamo. Ovo su najpoznatiji svedski sirevi:

 

 pfi_10259_3.jpg   19.06KB   2 downloads

 

Moram da priznam da mi ovaj dole levo Kadett nije poznat, ali taj je i "najmladji" medju njima; proizvodi se od 1995. Ostali uglavnom vuku poreklo iz 19 veka i Svedjani su s pravom ponosni na njih. Posebno to vazi za mog favorita, Västerbottensost, koji se proizvodi u vrlo ogranicenim kolicinama, uz ekstremno zasticenu trademark, i vredi svakog od godinu i po dana, koliko minimalno traje njegova proizvodnja.

 

Od finskih sireva sam probala njihov ementaler i nemam nikakvih zamerki, bozanstven je. Nisam probala, a zanima me kakav je, finski kafe-sir. Taj se pece u rerni, a zatim umace u kafu, ili se jede kao kolac uz obavezan dzem od Rubus chamaemorus - svedski hjortron, engleski cloudberry, a na srpski verovatno ne postoji prevod, jer nema ni tih bobica. Po izgledu slicno malini, ali zute/narandzaste boje i potpuno drugacijeg ukusa.

[ironside]

I mi konje (sireve) za trku imamo. Ovo su najpoznatiji svedski sirevi:

 

pfi_10259_3.jpg

 

Moram da priznam da mi ovaj dole levo Kadett nije poznat, ali taj je i "najmladji" medju njima; proizvodi se od 1995. Ostali uglavnom vuku poreklo iz 19 veka i Svedjani su s pravom ponosni na njih. Posebno to vazi za mog favorita, Västerbottensost, koji se proizvodi u vrlo ogranicenim kolicinama, uz ekstremno zasticenu trademark, i vredi svakog od godinu i po dana, koliko minimalno traje njegova proizvodnja.

 

Od finskih sireva sam probala njihov ementaler i nemam nikakvih zamerki, bozanstven je. Nisam probala, a zanima me kakav je, finski kafe-sir. Taj se pece u rerni, a zatim umace u kafu, ili se jede kao kolac uz obavezan dzem od Rubus chamaemorus - svedski hjortron, engleski cloudberry, a na srpski verovatno ne postoji prevod, jer nema ni tih bobica. Po izgledu slicno malini, ali zute/narandzaste boje i potpuno drugacijeg ukusa.

 

Cloudberries su kod nas poznate kao 'močvarne jagode'. U Skandinaviji su, kažu mi, delikatesa, posebno kao prilog pečenom hrbatu od soba, umjesto već poraubanog želea od brusnica.

[highlanderka]

Kazu da su najbolji svetski sajt o sirevima, milina za oci....
http://www.cheese.co...per_page=20#top

[ironside]

Kazu da su najbolji svetski sajt o sirevima, milina za oci....
http://www.cheese.co...per_page=20#top

 

Hvala. Vrlo informativno, ali ipak primjećujem da je nabrojan čak 531 sir iz Sjedinjenih Država, a iz Francuske čak 300 sireva manje!

UK je zastupljen sa 147 sireva, Kanada sa 104, a Švicarska samo sa 40.

Također nedostaju neki važni sirevi iz Belgije i Nizozemske, a istočna Europa (pogotovo Češka, Slovačka i Poljska) svedene su na 3-4 sira, što je žalosno (pri čemu se uvijek ponavlja Brindza). U srpskom odjeljku nije se našlo mjesta za Sjenički sir (spominje se magareći sir, ne znam da li je u pitanju onaj iz sirane Djoković), a Bosne s Livanjskim i Travničkim uopće nema.

Inače, može se naći zanimljivih podataka, kao npr o metodama sirenja.

[vilhelmina]

Cloudberries su kod nas poznate kao 'močvarne jagode'. U Skandinaviji su, kažu mi, delikatesa, posebno kao prilog pečenom hrbatu od soba, umjesto već poraubanog želea od brusnica.

 

Jedini put kad sam jela sobov file "u komadu", bio je sa sosom od crnog vina, i to pravim, onim u kojem su se satima kuvale kosti. Toliko je bila pogodjena kombinacija, da ni sledeci put radije ne bih eksperimentisala, ako mi se nekad pruzi prilika da jedem to isto. No to je malo teze u svakodnevnim prilikama, jer vecina sobovog mesa ide na soljenje i susenje. Ustvari, bilo bi ispravnije reci da Sami koji se bave uzgojem sobova nerado isporucuju sveze meso trgovinama, vec radije sami prave svoje delikatese i prodaju ih kao gotove proizvode. U prodavnicama se moze naci samo "renskav", sto su tanki listici mesa, kao za kebab, naravno smrznuti. Od toga se prave kojekakvi gulasi, najbolje s lisicarkama.

 

Sto se hjotrona tice, njega ima u celoj Skandinaviji, ali se znacajnije kolicine mogu sakupiti samo u Norrlandu, dakle na severu. To je zato sto su njegovi cvetovi osetljivi na mraz, pa u juznijim podrucjima cesto stradaju i ne bude ploda. U Norrlandu kasnih mrazeva i steta od njih skoro i da nema, jer sneg dugo lezi, pa cela vegetacija kasnije krece, retko pre juna meseca. Sama biljka podnese i -40, ali cvetovi hoce da izmrznu u juznijim delovima zemlje, gde vegetacija u pravilu pocinje ranije.

Moj ex je pravio odlican pekmez od hjortrona, a uglavnom smo ga jeli s palacinkama. Cetvrtkom su bile obavezne, i to kao glavno jelo za glavni obrok. Ne samo u nasoj kuci, vec u citavom Norrlandu. Lagala bih kad bih rekla da mi se obicaj narocito dopadao, mada su palacinke bile odlicne .

 

 

 

Inace, kad pravi Norrlandjanin ide u posetu nekome na jug Svedske (ili Evrope), na poklon domacinima obavezno nosi suseno meso soba, västerbottenski sir i pekmez od hjortrona. To se od njega ocekuje, i uspeh nikad ne izostane .

[highlanderka]

Ja sam josh kod slova "A", Australija ima shashave sireve, rado bih probala ove sa cvecem:
"Rubi, meaning jewel in French is a white bloomy rind goat's cheese from Woodside made in very small batches exclusively by hand. It is dressed in beautiful edible flowers, before the cheese develops a bloomy rind. As the bloomy velvety rind envelopes the crust of the cheese, it sometimes captures the little flowers.

Rubi is mild and balanced when young, with a creamy blue flavour that imparts a slight acidity and lively and fresh lactic nature. As it matures, the cheese starts turning firmer".
Drugi je "Monet":

"Monet is a flavourful cheese from Woodside produced using goat's milk. It is seasoned with a selection of herbs and edible organic flowers such as Nasturtiums. It is one of the most glamorous cheeses offered by Woodside.

The cheese has won many awards including gold medal at 2012 Royal Melbourne Fine Food Awards, 2012 South Australian Dairy Awards, 2012 Sydney Royal Cheese & Dairy Produce Show and many more"

Attached Files

•  rubi-2.jpg   9.69KB   4 downloads
•  monet.jpg   16.27KB   3 downloads

Edited by highlanderka, 21 July 2015 - 22:03.