Jump to content


Photo

Kako shvatate pisanje?


This topic has been archived. This means that you cannot reply to this topic.
61 replies to this topic

#61 Kinik

Kinik
  • Members
  • 43,426 posts

Posted 02 March 2004 - 22:36

...


Mislim, ovde se dogadja mali mizanderstending. Nema licnog prepucavanja.
Daleko od toga da se trsim da kazem - "ne valja". Taman posla. Ne kazem ni "gubljenje vremena". Samo kazem - "ne bih". Iz meni znanih razloga. Nisam ni rekao / tvrdio da je neko ovakav / onakav zato sto radi stvari koje ja ne radim. A opet, ne mogu ja da promenim sto je neko rekao, napisao o sebi pre XY godina. Mogu da procitam i da se zamislim. Recimo, kuca u kojoj postoje najmanje dva, a mozda i tri Cezara. A ko je Brut?

Da. Biram neku "izolovanost". To sam placam. Da, hocu te "rare moments". Nikoga ne teram da ih ceka.
To mi je vrlo bitno. Bitnije nego sve ostalo.
Da, necu nesto sto se zove intermedija. Makar i izgubio. Uvek se gubi. Ponekad - dobija.
Pitanje izbora. ("Eagles": some dance to remember, some dance to forget ...).

Vecina malog broja mojih poznanika / prijatelja su "opposite". Ne zameram. Ex-drugar mi je putovao u Paris (pa dalje) bese neka vojna skola. Dodjem u 05. ujutro da ga vozim na aerodrom, oni stoje pred liftom nesto se kao, suzno, oprastaju /Titanik, hebiga!/ jedno 10-ak minuta, dok nisam rekao: e, ne mogu vise da vas gledam! Kazu mi - ti si grozan. Na sto odgovorim: nisam. Prvo - trebao je neko da dodje u 05. ujutro da te vozi; drugo: trebao sam sve ovo da istrpim. Kazu - u pravu si.
Pa sam mu kazem, tokom voznje - te pare (hiljade DM) koje ste bacili na beskonacne razgovore preko telefona, bolje da si upotrebio da joj kupis bundu (za kojom zudi). On kaze: opet si u pravu, - ali, eto, to je zivot. Life sucks - kazem ja, i odvezem ga na aerodrom. (Moja "bivsa" kad je htela da kupi bundu - 6 meseci je prevodila kao luda a ja sam se bavio kucom. Kupila je dve. Ja sam kasnije kupio vanbrodski motor).
Hocu jedno: kad je pitam nesto, kazem - tesko njoj ako mi baci neku "kosku". Tu sam kinichan.
To znaci - mogu itekako da se zalozim za "tudje". To mi nije problem. Ona naucnica / umetnica (moze i velika) - OK, ja kuvam, perem, spremam. Ona Ime, - uzecu njeno prezime. Drzim do svoga - kao kuche do pete noge.
Ali - miteseri! Huh! Miteseri? Pa zar ne postoje kozmeticarke / kozmeticari?

Zato, nemojte da mi imputirate da nesto "ne razumem". Taman posla.
Samo, mozda, ne zelim to. Vrlo sam jasan - ne zelim "balavljenje". Ona sa svoje strane "ljudske reke", ja sa moje. Ako se nadjemo na polovini mosta i nesto podelimo - OK. Pa onda svako domu svome.
Mrska mi je pomisao da me trpi / da je trpim. No way. Ne zelim da trpim drugarice i beskonacne razgovore o hormonima, parfemima, bundama i sl. (Sex & Grad). Jer, ne trpim m/drustvo uz pivo, sportske prenose. Odvratno. Sport gledam 3 sec. dok ne prodje kanal. To mi je cirkus. The End. Jednom godisnje gledam NFL Superbol. Ako je dnevna soba slobodna, ako sam raspolozen, ako mi se hoce.

Jeste, kazu, (priznajem) nije lako naci "muza", "zenu". Mnogi za to i zive. Neko imao, neko nemao - "srecu" (?) Samo, ja ne bih hteo lutriju. Posle ovoliko godina, dva "sretno razvedena" braka i skoro 15 godina statusa "samohranog oca zenskog deteta" (doticna - samo sto se ne "uda", pre neki dan gleda BBC, neku emisiju o egzoticnim zabama u Lat. Americi, kaze: matori, vidi ovo! U prolazu joj kazem: ti se udajes - ti ih i gledaj. Tacka) - imam pravo na takav stav. Trudio sam se.
Necu da mi princip bude da delim kucne poslove. Bljak! To radim mnogo bolje od svih "njih" (moja Sloboda). Hteo bih da delim neke "moments" ili neke emocije. Ali, to ne zavisi samo od mene. Niti me sekira sto u nekoj egzoticnoj zemlji nekoj / nekom nesto odsecaju. Dosta toga sam odsekao sam sebi. So what?

Moja poveca frustracija u poslednje vreme je kad imam potrebu za nekom knjigom iz biblioteke u dnevnoj sobi, pomislim da ustanem, - pa se setim. Hebote, pa tamo je "decko"!!! Uf!

Samo jednog mi je zao. Pomalo zakasnele spoznaje. Zato ovo i pisem. Samo za jednom stvari vapim.
Freedom. More Freedom (& Money)!

Opet "Eagles"-i:
...
"Mirrors on the ceiling
Pink champagne on ice
And she said
We are all just prisoners here
Of our own device
And in the master's chambers
They gathered for the feast
They stab it with their steely knives
But they just can't kill the beast
Last thing I remember
I was running for the door
I had to find the passage back to the place I was before
Relax said the nightman
We are programed to recieve
You can check out any time you like
But you can never leave ..."
...

Iskreno vas,
Kinik.

...

#62 mango

mango
  • Members
  • 11,607 posts

Posted 03 March 2004 - 06:50

to kinik:

tacno. sloboda izbora. nisam ni ulazila u ovu diskusiju da odredjujem/procenjujem kakav si covek.
na licnom, umetnickom, bracnom, kakvom god ko hoce planu, neka svako zivi kako zeli. (ako moze.)

neka tvoja razmisljanja mogu verovatno da se prebace u neki zaseban topic. mozda: sta je sloboda i kako je podrazumevamo. zivotna, licna, umetnicka, bracna.