Za tvoju pretpostavku "ko smo mi da mu zabranimo" je za početak potrebno apsolutno svesno i odgovorno društvo, tj. da nema neodgovornih pojedinaca koji bi da probaju nešto novo. I da kada se pojavi neki doktor roso koji leči svaki rak pomoću dvd plejera da mnogi pohrle ka nadi u konačno izlečenje. Ne, po meni je apsolutno neprihvatljivo da su na izvolte dostupne kancerogene ili radioaktivne namirnice/lekovi. Onda ti kažeš: "sam je kriv što je dobio rak". Ne, rak svakog pojedinca je problem celog društva, pogotovo ako je taj rak mogao da se spreči poštovanjem sigurnosnih pravila.
Zapravo, ljudi su na trzistu - gde donose odluke koje potpuno neposredno uticu na njihov zivot, gde snose direktne posledice tih odluka, kao i njihovu cenu (i finansijsku i svaku drugu) i gde najbolje poznaju svoju situaciju (daleko bolje od politicara i zakonodavaca) koja je uostalom razlicita za svakoga ponaosob - znatno odgovorniji nego na birackom mestu.
Verovatno bi bilo neodgovornih ljudi koji bi kupovali lekove koji nisu prosli nikakvu kontrolu i nemaju ni minimalan sertifikat sigurnosti (ako bi takvih lekova uopste i bilo na trzistu), sto bi u nekim slucajevima imalo nepovoljan ishod, ali bi sasvim sigurno steta u tom slucaju bila manja od ove koja nastaje usled velikog odlaganja davanja licence za kvalitetan lek koji spasava zivote (svi ljudi za koje lek dodje prekasno su zrtve drzavne regulacije), usled enormnog povecanja cene dopremanja leka na trziste (svi ljudi koji umru jer nemaju para za lek koji je skup samo zbog drzavne regulacije su zrtve te regulacije), usled usporavanja inventivnosti, smanjenja konkurencije u famaceutskoj industriji podizanjem barijera za ulazak na trziste (citao sam da je potrebna milijarda dolara da bi se najobicniji lek izguran na trziste, pa ti vidi ko moze da udje na trziste lekova) itd, itd...