SA evroligaškom ulaznicom, kristalnim peharom i šampionskim prstenovima ABA lige, Partizan je otresao sa leđa najteži teret u sezoni, pa je ostala još samo prepreka u srpskoj Superligi.
Dok su ostali klubovi hodali po granici koja razdvaja Srbiju i Jadran, crno-beli su sa lakoćom uzleteli do pol-pozicije za plej-of.
Od mladog, neiskusnog tima, koji je nesigurno koračao kroz prvi deo ABA lige, i skupo plaćao školarinu u Evroligi, Partizan se uveliko transformisao u regionalnu velesilu. Dva šuterska treninga u ligaškom delu, protiv Vojvodine, jasno su ukazivala da će Partizan u polufinalu protiv presrećnih Novosađana zbog izborene šanse na terenu da opet zaplove Jadranom, dvokorakom do 13. uzastopnog nacionalnog finala, u kome ih je opet čekala Crvena zvezda.
Rezultat u ovosezonskim finalima bio je 1-1. Ali sada je psihološka prednost bila na strani crno-belih. Bili su prvi u regularnom delu, bili su u daleko boljoj formi od velikog rivala, a mladost, ista ona koja je na početku sezone bila „kočnica“, u finalnoj seriji je predstavljala zamajac.
Partizan se nije obazirao ni na statistiku, koja je ispisivala da domaći teren ove godine nije bio preterani garant uspeha, niti na činjenicu da je u peharu šampiona Srbije bila „samo“ nacionalni prestiž.
- Obe ekipe u finale ulaze sa po jednim trofejom, ali to ne umanjuje naše motive, jer kad vidimo koliko je protivniku stalo, onda i mi sa više želje ulazimo u meč - najavio je trener Duško Vujošević da njegovi školarci, koji su „diplomirali“ u Laktašima, imaju jasne ambicije da nastave zlatnu nisku započetu 2002. godine, što su potkrepili ubedljivom pobedom u prvoj epizodi finala.
Druga je bila daleko teža, i fizički i psihološki. Ali i na njenoj odjavnoj špici su se Milosavljević, Bogdanović i društvo pobednički potpisali. Sa tri meč lopte u džepu, bilo je samo pitanje koju će iskoristiti. Prvu, pred svojom publikom, nisu, ali jesu drugu, „smečom“, koji je ustoličio crno-bele na srpskom tronu 12. godinu zaredom, što je druga najduža vladavina u istoriji evropske košarke, posle one čuvene Makabijeve, iz sedme, osme i devete decenije prošlog veka.
- Izborili smo se da nastavimo tu tradiciju, tu istoriju. Baš kao 2007. i 2009, kada je bilo 2-1, a onda smo uzeli titulu na gostujućem terenu. Velika pobeda za nas, veliki uspeh. Nadam se da ćemo ostati na okupu i sledeće godine, to bi nam mnogo značilo. Vidite da igramo veoma dobro - sumirao je Bogdan Bogdanović celu sezonu, nadajući se da će najmlađa šampionska ekipa u istoriji srpske i jugoslovenske košarke, ili bar njen veći deo, imati šanse da nastavi zajedničko školovanje u crno-belom dresu.
CRNO NA BELO
TOKOM Superlige put do krune krčili su: Žofri Lovernj (godina rođenja 1991), Nikola Milutinov (1994), Leo Vesterman (1992), Nemanja Gordić (1988), Vladimir Lučić (1989), Dragan Milosavljević (1989), Bogdan Bogdanović (1992), Đorđe Gagić (1991), Dejan Musli (1991), Marko Čakarević (1988), Branislav Đekić (1991), Davis Bertans (1992), Mihajlo Andrić (1994) i Mladen Đorđević (1994).
KRAJ