uh dodje deo da I ja razumem,ovo sto si objasnila ravnicaru. privatne ustanove koje se finansiraju iz budzeta opstine. e te me zanimaju. ko u njima radi,ko I kako se u njih smesta,ko kontrolise njihov rad,imaju li oni neke revizore, standard ili su cista kaubojstina.....I jesu li oni ti koji primaju onih 10% starih.
Oni su potpuno isti kao i ovi opstinski. Ni u njima ne rade lekari, jer zasto bi ih oni placali kad nije obaveza i nemaju ih ni opstinski. Opstinski domovi nisu ni po cemu gori, a i ovi privatni nemaju nikakvog razloga da budu bolji. Jednostavno, svi dobijaju istu kolicinu novca po korisniku, pa je i usluga tu negde. To sto imaju fine sajtove, reklamiraju se i bore za korisnike nije postiglo onaj efekat koji se ocekivao, kroz zdravu konkurenciju. Na kraju se svodi na velike firme i tek pokoju manju, obicno vezanu uz neku crkvu, fondaciju, tako nesto.
Generalno, uslovi u svim tim domovima su jednako dobri, no to se uglavnom odnosi na same objekte, smestajne kapacitete, infrastrukturu. Problem s personalom je svuda aktuelan, a mogla bih reci i akutan. Uglavnom se ide s radnom snagom ne bas jasnih kvalifikacija. Jedna medicinska sestra pokriva velik broj korisnika, uglavnom jedna u smeni na njih pedesetak, i ona je nesto kao sef. Ostalo su vårdbiträde i u poslednje vreme sve vise undersköterka, ali jos daleko od toga da su sve. To se pitanje aktualizuje svaki put kad izbije neki skandal, a posle se opet stisa do daljnjeg.
Uglavnom, jasnih pravila i standarda o tome koliko i kakvog strucnog osoblja treba da bude, a koliko i sta moze i nekvalifikovano - nema. Odredjuje ih svaka opstina za sebe i ono sto vazi za samu opstinu i njene ustanove, vazi i za sve druge. Ove privatne u toj situaciji nemaju nikakvog interesa da nude vise od onog sto je propisani zajednicki minimum, pa ni ne nude.
Dakle, sve ono sto sam pisala, vazi jednako za sve, i privatne i opstinske. Jednako za ustanove, kao i za one koje nude usluge hemtjänst, a uglavnom su iste firme u pitanju.
Sto se tice toga ko se u njih smesta - socijalni radnik donese odluku da je nekome potreban smestaj u ustanovu. Taj neko ili njegovi bliznji (najcesce, jer se smestaj odobrava uglavnom samo dementnima, koji tesko mogu sami da odluce) dobije ponudu ustanova koje postoje na teritoriji opstine, i moze medju njima sam da izabere, u slucaju da ima mesta. To je to.
Sve ih kontrolise IVO (Inspektionen för vård och omsorg), drzavna inspekcija zaduzena za zdravstvo, opstinske socijalne sluzbe i medjunarodna usvojenja dece. U nadleznosti je Ministarstva za socijalna pitanja. Inspekcija medjutim ne propisuje posebne uslove o tome koliko i kakvog osoblja treba da bude, vec odlucuje da li u konkretnom slucaju neka ustanova ozadovoljava konkretne potrebe.
Ako ce ovako biti jasnije: Zakon o socijalnoj sluzbi je okvirni zakon koji kaze otprilike da potrebe gradjana moraju da budu zadovoljene na nacin i u meri koji obezbedjuje socijalnu sigurnost, jednakost, integritet, samoodlucivanje i slobodan izbor korisnika, bla-bla... Opstine to operacionalizuju kako znaju i umeju kroz niza podzakonska akta kao sto su odluke (obavezujuce), preporuke (neobavezno, ali pozeljno), smernice (jos manje obavezujuce) i slicno, vodeci racuna da je u skladu sa zakonom. Sto i nije posebno tesko, kad je zakon neodredjen.
Dakle, licence za rad, kao i njihovu obnovu resava IVO od slucaja do slucaja. Nece biti jednaki zahtevi u Vilhelmini i u Stockholmu. To ne znaci da ce ljudi u Vilhelmini dobiti goru uslugu, vec da se tamo racuna s manjim mogucnostima zloupotrebe, kao i s vecim teskocama u ispunjavanju nekih uslova.
Mozda je cudno, ali mnoge stvari tako funkcionisu u Svedskoj - odokativno i od slucaja do slucaja. Sto je i dobro i lose. Fleksibilnost je potrebna jer opstine imaju razlicite uslove, pa kad bi se trazilo da svi ispune iste zahteve, u siromasnoj Vilhelmini ne bi ni bilo starackog doma. S druge strane, ta fleksibilnost i neodredjenost omogucava i manipulacije. No tu je i javnost koja je stalno na oprezu, pa stvari ipak dobro funkcionisu.
Ako i dalje nije jasno, nije moja krivica. Svedska jeste cudnovata zemlja, u kojoj mnoge stvari funkcionisu na opisani nacin. Nadleznosti opstina su velike, a one nemaju iste polazne osnove i uslove za rad. Odatle i fleksibilnost drzave, kao i ad hoc resenja.