Ima dve-tri nedelje kako sam u mojoj ulici poceo da vidjam krupnu zutu lutalicu sa (tada vec samo) dva steneta, koji su boju nasledili od oca. Onda sam primetio da ovi kucici kao skloniste koriste nekakvu 'pecinu' u zemlji, u blizini jednih stepenica. Ispred je delimicno ogradjeni travnjak, i tu bi se ujutro igrali. Kada sam im prvi put odneo hranu (isitnjeno kuvano belo meso uz malo pirinca) nisu bili preterano zainteresovani, ali su ipak pojeli. Potom sam ispred te rupe ukopao u zemlju plasticnu posudu i tu im ostavljao vodu. Ubrzo jednog steneta vise nije bilo, a majka je, cini mi se, i drugo napustila, ali je i dalje tu u kraju. Ovo preostalo stene se i dalje ne odmice mnogo od svog sklonista, a kada pokusam da mu pridjem, sakrije se. Hrana stize i iz drugih izvora, i sada je ima previse, a pre dva dana neko je u posudu sipao mleko. Vec se desavalo (ovde zavrsavam s uvodom) da mu ponesem svez obrok i predomislim se, jer ni prethodni nije pojelo.
Tako je bilo i jutros. Produzio sam svojim putem i gledao okolo kome je potreban dorucak. Na dva minuta od tog mesta, naisao sam na samo mrsavo stene iste velicine i slicne boje; uspeo sam da mu pridjem i ponudim hranu, ali nije htelo da jede. Kada sam stekao njegovo poverenje, uhvatio sam ga i krenuo nazad da bih ga ostavio kod onog prvog. Najpre se malo opiralo, ali se onda primirilo dok sam ga nosio. Kada sam ga uplasenog spustio na travu, nije htelo ni vodu, a nijedno od to dvoje nije pokazivalo zelju za druzenjem. Pridoslica je otisao u pravcu mesta gde sam ga sreo (i nesto kasnije video sam ga, jos dalje, kako tumara okolo).
Vratio sam se kuci, oprao ruke, spakovao novi obrok i ponovo krenuo svojim putem. Sada sam vrlo blizu kuce naisao na poveceg, mrsavog psa lutalicu. Izgledao je veoma zainteresovano dok sam razmotavao foliju, sacekao je da se malo odmaknem, uzeo par zalogaja i onda, bez vidljivog razloga, naglo odjurio ostavivsi glavninu hrane. Treci neuspeh.
Popodne, krenuo sam u jednu posetu, i opet - bar kada je praznik - sa nevelikim, ali kvalitetnim obrokom u dzepu. Blizu cilja, pored jedne zatvorene pekare njuskao je plocnik jedan mali mrsavi pas. Prisao sam mu i ponudio hranu. Nije odbio. Sve je pojeo i otisao dalje.
Veceras, dok sam na Crvenom krstu (Bgd) cekao prevoz, jedan veliki mrsavi pas, sigurno gladan, jurio je za automobilima. Nisam imao sta da mu dam. Tu je bila i jedna devojcica kojoj je pas dvaput prisao, i ona ga je pomazila. Dok sam isao ka vozilu, devojcica me je pitala da li imam 20 din. Odgovorio sam da nemam, a ona je uctivo rekla 'hvala'. Medjutim, moj odgovor je bio poluistina, zapravo gori od lazi. Imao sam vise od 20 din, jedino sto nisam imao tako malu novcanicu...
Edited by cmix909, 01 January 2014 - 23:24.