I meni to pada na pamet i ispada kao jedino logično rešenje, ali razlog zašto do sada nije urađeno nešto takvo je Kina.
Izjave kineskih zvaničnika su jasne - Branićemo S.Koreju ukoliko je neko napadne, ali nećemo sprečiti invaziju ukoliko S,Koreja napadne nekoga prva.
I sada smo u pat poziciji, koja totalno odgovara S.Koreji, koja na miru može da razvija svoj nuklearni program, a kada ga u potpunosti razvije imaćemo ozbiljan, ozbiljan problem u regionu.
Svakako da je odluka sta raditi jako teska. Iskreno, ja zaista ne vidim neko drugo resenje. I Tramp i njegovi saradnici su ovog puta u pravu, resenje ovog problema nije ni u Pjogjangu, ni u Vasingtonu, resenje ovog problema je u Kini. Ostaje otvoreno pitanje da li Kina zeli da resi ovaj problem ili ne, ili mozda ne sme da ga resi. Medjutim, vise nema mnogo vremena za cekanje. USA ce ostaviti vremena Kini da rese problem dok se kljucna pitanja vezana za Siriju i Bliski istok ne rese, a to ce se zavrsiti vrlo brzo. Svako dalje odugovlacenje dovelo bi do toga da NK postane stvarna pretnja, a to se ne sme dozvoliti.
Da pokusam da izanaliziram opcije koje imaju ucesnici ovog globalnog problema.
Kina je kljucni faktor ove krize. Iluzorno je i pomisliti da bi bez pomoci Kine Kim uopste mogao da dodje do ovoga sto ima danas. Kini sa jedne strane odgovara zaostravanje odnosa u regionu, ali samo u odrdjenoj meri, da bi politickom trgovinom dosli do ustupaka, pre svega u kineskom moru i oko Filipina. Kina ima los imidz u regionu i u losim je odnosima sa istocnoazijskim drzavama osim sa Burmom, u kojoj jos uvek glavne poluge vlasti drzi prokineska vojna hunta, ali pro zapadna vlada sve se vise oslobadja uticaja vojske, pitanje je kompleksno i o tome mozemo kasnije, i naravno Severnom Korejom. Kina bez obzira na neke medjunarodne integracije ima lose odnose sa Indijom i mnogo otvorenih pitanja. Odnosi sa juznom korejom, Japanom i posebno Vijetnamom koji ima veliki privredni rat poslednjih godina i pokako pocinje da otvara svoju privredu, su tradicionalno losi. O Tajvanu da ne pricam uopste. Filipini su tradicionalni USA saveznik, bez obzira sto ludak Duarte iskazuje simpatije prema Kini. Prevelika radikalizacija oko NK bi dodatno zategla odnose u regionu i jps vise pojacala uticaj USA koji je i ovako jak. Njihova racionalna opcija je politicka trgovina uticajem. Kini je od strateskog znacaja nesmetan izlaz na medjunarodna mora, koja ogranicavaju susedi sa kojim je kina u losim odnosima. To je ono Kina pokusava da dobije. Naravno zele i da sacuvaju NK kao satelitsku drzavu i kao tampon zonu izmedju sebe i Juzne Koreje, ekonomske sile, koja ima odlicne odnose sa USA i na cijoj se teritoriji nalaze USA vojne baze i protivraketni sistemi. Da je samo tako resenje problema bi bilo lako. Medjutim Kina je komunisticka diktatura koja se nalazi u fazi promene ekonomskih, a samim tim i drustvenih odnosa. Zemlja se ekonomski potpuno otvorila zapadu, samim tim se menjaju i drustveni odnosi unutar nje. To se naravno ne svidja tvrdokornim komunistima. Takvih naravno ima najvise u vojsci. Vojska je ostala potpuno komunisticka i u vojnim skolama je obavezno "ispiranje mozga" i usadjivanje komunisticke doktrine. Naravno takvih uvek ima i u drzavnom aparatu. Veliki broj tih tvrdokornih komunista gleda sa simpatijama na NK njihovu ideologiju, njihovu borbu protiv imperijalizma, doslednosti verovanju u komunizam i naravno nuklearnom programu. Pitanje je koliki je uticaj takvih na odluku Kine sta uraditi povodom NK nuklearnog programa. Poznato je da se on odvija uz podrsku kine i da Kina ne postuje nikakve sankcije vezane za NK. Ne reagovanje Kine, iako to nije u njenom intresu, pokazuje da je uticaj te struje jos uvek jak. Kina da hoce moze lako da smeni rezim i postavi novi koji ce voditi NK po uzoru na kineski model, ali jasno je da oni to ne zele. Razlozi za to su vise nego jasni i ne nalaze se u sferi racionalnog.
Usa. U ovoj prici oni nemaju mnogo izbora. Tri opcije su u igri. Prva apsolutno neprihvatljiva. Prihvatiti postajanje NK nuklearnog programa sa svim opasnostima koje to nosi sa sobom. Takvo resenje bi bilo ponizavajuce za USA i okurazilo mnoge druge da pokusaju isto. NK nije Iran i bilo kakav dogovor sa njima nije moguc. Svakako ako i dalje pretenduju da budu sila No1 USA to ne smeju dozvoliti. Drugo resenje je najbolje. Postizanje dogovora sa Kinom gde bi Kina prihvatila na sebe da resi problem, i naravno sto je najbitnije da ga resi u razumnom roku. Ja sam po pitanju ovakvog resenja jako skeptican. Trece resenje po meni najbolje je vojna invazija ili neki drugi vid vojne intervencije, mada mislim da bi neki drugi vid intervencije bio nedovoljno ucinkovit, kasno je za tako nesto. Ako ostane bez druge solucije USA ce biti prinudjena ba tako nesto. USA je prvi put direktno ugrozena jos od drugog svetskog rata, ali mozda od kubanske krize i mora da odgovori na to. Tramp sa druge strane ima dosta losu poziciju na politickom planu kod kuce. Realno nije se bas snasao u prvih godinu dana vlasti, nacija je podeljena i ako zeli drugi mandat mora odlucno da deluje. Ne sme da ispadne slab. Spoljna pretnja je nesto sto idealno deluje na okupljanje nacije i on uz dobru marketinsku podlogu moze potencijalnu intervenciju da iskoristi kao veliki plus i mozda mu je to jedina sansa da dobije drugi mandat. Mozda mu je to i jedina sansa da ne dozivi impicment. Ne treba iskljuciti ovu opciju pri sagledavanju narednih poteza administracije iz USA. U svakom slucaju USA ne sme da dozvoli dalji razvoj NK nuklearnog programa i mora da deluje. Povlacenje iz Japana i JK nije opcija.
Severna Koreja. O njima ne treba trositi mnogo reci. U atomskom naoruzanju oni vide jedinu sansu za opstanak svog nakaradnog rezima. Problem je sto takve ideoloski zadojene psihopate kojetakvo uopste neintresuje ni sopstveni narod takvo naoruzanje bez problema mogu iskoristiti i u ofanzivne svrhe. NK rezim je nesto najgore sto trenutno postoji na nasoj planeti. Jos jedan relikt hladnog rata i njegova demontaza je neobhodna. Ali oni to nikad nece dozvoliti da se desi mirnim putem.
JK je u najgorem polozaju. Pretnja od NK je realna, ali i svaki potencijalni napad na NK bi izazvao veliku stetu u JK. Ne samo materijalnu, koja bi bila ogromna, vec i medju civilima. Procenjuju da bi u prva tri dana koliko bi opstala NK artiljerija civilne zrtve bile ogromne. O vojnim aspektima sukoba cu kasnije pisati. Sa druge strane JK ekonomija je gladna za radnom snagom. Populacija je stara, natalitet nikakv i ulaze u veliki problem. Azijska drustva vrlo negativno gledaju na imigraciju i na taj nacin problem se ne moze resiti. Prosirenje na sever bi dovelo do velike ponude radne snage sto bi pozitivno uticalo na JK ekonomiju, a i zbog apsolutne nerazvijenosti severa bi pokrenulo velike infrastrukturne radove. Sa druge strane medju juznokorejancima je veliki strah kako bi se severnjaci uklopili u nove drustvene okolnosti. Boje se da ce dobiti dvadeset miliona ljudi koji su nesposobni da se sami staraju o sebi. Naravno ovde ipak ne treba potceniti ni uticaj nacionalizma, koji moze biti bitan kada bude bilo vreme da JK donosi bitne odluke o ovom pitanju. Napomenucu da JK NK smatra delom svoje teritorije koji je pod komunistickom okupacijom. Mnogi ne znaju, ali JK ima veoma ozbiljnu vojsku, odlicno opremljenu i veoma jaku i inovativnu domacu vojnu industriju.
Japan je takodje realno ugrozen od NK. U Nk je jos jako secanje na drugi svetski rat i smatraju da treba da se osvete za ono sto se tada desavalo. Moderan Japan je izuzetnk pacifisticki orijentisan. Medjutim premijer Abe ima drugacije poglede. On se zalaze za ustavne promene u kojima bi se ukinula odredba o iskljucivom delovanju japanske vojske u samoodbrani. On ce svakako zaostravanje odnosa iskoristiti da deluje u tom pravcu, jer trenutno nema podrsku gradjana za to.
Rusiji ovo u neku ruku odgovara. Sasvim je sigurno da su i oni umesali prste u NK nuklearni program i njegovo brzo napredovanje. Oni svakako zele opstanak NK kao tampon zone izmedju njih i USA saveznika, ali im i ne odgovara to sto se radi o kineskom satelitu. Bez obzira na dobre odnose sa Kinom, njihovi intresi, a pogotovo oni na dalekom istoku su razliciti, da ne kazem dijametralno suprotni. Sa druge strane njoj odgovaraju tenzije izmedju USA i Kine, ali joj i jos vise odgovara da USA ne bude skoncentrisana na Evropu i Bliski Istok koji su primarna zona intresovanja Rusije uz Srednju Aziju naravno, vec na daleki istok na kom Rusija nema neke velike intrese. Oni ce ovu kao i svaku drugi krizu iskoristiti za trgovinu i pokusati da dobiju nesto na terenima koji su im vise intresantni, pre svega u Ukrajini. Do tada ce samo dolivati ulje na vatru. Iako im ne odgovara da Kim razvije nuklearni arsenal, iako im smeta za razvijanje ekonomskih odnosa sa SK i Japanom, jer bez toga nema razvoja dalekog istoka, bez cega on ostaje samo teritorija bez velikog strateskog znacaja, oni ce davati indirektnu podrsku NK rezimu. Oni su realno u win-win situaciji sto se tice ovog sukoba.
O vojnim aspektima potencijalnog sukoba cu pisati kasnije.