1164 replies to this topic

[Beonegro]

 

Evacuation of CIA station personnel by Air America on the rooftop of 22 Gia Long Street in Saigon on April 29, 1975.

[Rodoljub_SRB]

"Da su nas hteli ne bi nas oterali"

 

Izvor: B92

Beograd -- Dvadeset godina prošlo je od operacije "Bljesak" u kojoj su hrvatske snage zauzele zapadnu Slavoniju, koja je do tada bila u sastavu Republike Srpske Krajine.

 

Prema podacima Dokumentaciono-informativnog centra Veritas, tada su ubijena ili nestala 283 Srbina, a skoro 30.000 njih je napustilo svoje domove.

Crkva Svetog Marka, mesto sećanja na žrtve vojne akcije Bljesak. Sa svećom u ruci i Dušanka Kojić iz Okučana koja ni posle dvadeset godina nije pronašla muža.

“Nikada nisam želela da se vratim. Nikada nisam poželela da se vratim. Zašto? Pa zato što, kako da vam kažem, nema nama života tamo. Oni nas da su hteli i želeli tamo, oni nas ne bi ni oterali“, navodi Kojićeva.

Dušanka je samo jedna od mnogih koji ni posle 20 godina ne znaju šta se desilo s njihovim najmilijima. Joco Prica ne zna šta se desilo s njegovom majkom.

“Ja smatram da nisu rešeni mnogi problemi zemlje, stanova, penzija, ništa to nije rešeno, onako kako bi se to trebalo rešiti. Ja smatram da međusobni odnosi treba da budu bolji, da se to sve reši bez obzira na ratne sukobe i na sve što se ranije dešavalo“, ističe Prica.

Među okupljenima je i Milan Budimir,koji je izbegao iz Knina, tri meseca posle "Bljeska", za vreme vojne akcije "Oluja", avgusta 1995. godine. Kaže da je dve decenije kasnije situacija za Srbe iz Hrvatske teška kao što je bila.

“Većina tih zagarantovanih prava Srbima u Hrvatskoj je mrtvo slovo na papiru. Postoji ogroman broj problema koji su nerešeni, a što se tiče mlađih ljudi teško je za povratak, da se tamo zasnuje život i da se vrate ljudi tamo gde su oduvek živeli. Ta mesta koja su naseljavali Srbi su uglavnom zapuštena“, ističe Budimir.

Niko od hrvatskih zvaničnika nije procesuiran za Bljesak. Ipak, u Dokumentaciono-informativnom cenrtu "Veritas" ne gube nadu da će u narednim godinama biti.

“Još ima mnogo, mnogo da se traga za žrtvama, to su ipak najstrašnije posledice jednog rata, izgubljeni ljudski životi, ali malo se ljudi vratilo. Znači 20 godina na području gde je najmanje 15.000 ljudi izbeglo u samoj akciji, samo 1.500 u ovom trenutku živi, i to je staračka populacija, koja se smanjuje, ne raste, od popisa do popisa“, navodi Savo Štrbac iz “Veritasa“.

Komisija za nestale Vlade Srbije saopštila je da su do 2013. godine ekshumirani ostaci 1.035 žrtava srpske nacionalnosti stradalih u akcijama hrvatske vojske i policije.

[Rodoljub_SRB]

Задарска кристална ноћ

 

Задарска кристална ноћ или Прогон задарских Срба 1991 је назив за рушилачки поход хрватских шовиниста у Задру 2. маја 1991. године, када је више од 2.000 Хрвата наоружаних палицама, моткама, каменицама, шипкама, флашама кренуло у уништавање и пљачкање имовине Срба (кућа или викендица) и локала фирми из СР Србије.^[1]  Уништено је више од 130 објеката и 470 српских кућа^.

 

^{http://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%97%D0%B0%D0%B4%D0%B0%D1%80%D1%81%D0%BA%D0%B0_%D0%BA%D1%80%D0%B8%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%BB%D0%BD%D0%B0_%D0%BD%D0%BE%D1%9B}

[vladan]

Veritas je propagandno udruzenje izbeglih pobunjenika protiv vlasti svoje drzave, koji su porazeni, nisu cak ni prognani, nego su sami pobegli, znajuci sta su sve radili i za sta su sve odgovorni - a to je prilicno duga lista zlocina i etnickog ciscenja hrvatskog prostora od Hrvata.

Dodajte tome jos i "vladu RSK u izbeglistvu" (ako ta sprdnja jos uvek postoji) i dobili ste gotovo kompletiranu listu sovinistickih budala s dosta "put'ra na glavi".

Licno sam prisustvovao "oslobodjenju Drnisa" (pre rata vise od 90% hrvatskog stanovnistva), kad je najbolji pokradeni dalmatinski prsut jela ona "oslobodilacka" fukara, koja pre toga na svom stolu nikada nije ni videla meso. U blazenoupokojenoj Jugoslaviji drniska prsutana vazila je za jednu od najboljih.

Ako bih nekome u spomen zapalio svecu, to bi onda bila Jugoslavija, razorena i opljackana od najgore sovinisticke i pijane bande, indoktrinirana "Memorandumom" i slicnim proizvodima ispalim iz ANUS-a, kojoj su se i tako osladili rezultati rada i truda njihovih dojucerasnjih komsija, Hrvata. Kad vise nije ostalo nista od njih da se pljacka, pljackani su cak i Srbi (Bijelo Brdo kod Osijeka je najbolji primer). 

Edited by vladan, 02 May 2015 - 11:36.

[Kinik]

...

 

http://www.e-novine....jevo.html?print

 

>> ... 02.05.2015 - 16:31

Slika laži o Dobrovoljačkoj ulici

Dan kada je odbranjeno Sarajevo

Priredio: Bojan Tončić

 

U Dobrovoljačkoj ulici kolona JNA napadnuta, poginulo je šestoro njenih pripadnika; naredbu za napad je, prema nepotvrđenim izvorima, izdao komandant TO Zaim Backović Zagi, u nameri da osobodi Aliju Izetbegovića. U Sarajevu su 2. i 3. maja pogula 42 pripadnika JNA, ali se i danas sve žrtve smeštaju u Dobrovoljačku, u nameri da se postigne efekat srpskih žrtava. Muslimani, Bošnjaci, ubijali su decu iz zasede, glasi zvanična istina, odnosno laž koja se svake godine dograđuje, a roditelji i rođaci porodica žrtava neljudski se obmanjuju. Tužialštvo za srpske ratne zločine na istoj je strani patriotskog laganja, pa kao žrtve predstavlja i agresorske specijalce, preko kojih je Beograd hteo da zavlada Sarajevom i Bosnom i Hercegovinom. Nije Srbija uspela tada, kao ni tokom iscrpljujuće zločinačke opsade, dok je obezbeđivala logistiku i granate paljanskim sunarodnicima.

 

Lagali su i lažu Srbi, zvanični i zavedeni, k'o u kupusari Dobrice Ćosića: "Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno (Deobe).” Nezadovoljan je bio Beograd učinkom specijalne jedinice Jugoslovenske narodne armije, čiju su nameru da zauzme zgradu Predsjedništva Bosne i Hercegovine sprečili 'momci u patikama', slabo naoružani, ali rešeni da odbrane Grad i Bosnu. I brojem poginulih, baš kao što je nešto ranije prosrpski državni i vojni vrh bio nezadovoljan spasavanjem svakog vojnika iz kasarni u Hrvatskoj. Nisu imali ni vojnu pobedu, ni masakrirane Srbe, ostalo je se primeni klasična patriotska izmišljotina, kao i docnije, prilikom zverskog ubijanja Bošnjaka na pijaci Markale. Tada su, znao je to i Ćosić, jer mu je rekao verzirani Ekmečić, Bošnjaci poubijali sebe same, ne bi li optužili uvek nedužne Srbe. "Stvaralački, maštovito, inventivno".

 

Povodom manifestacije Dani Kantona Sarajevo, a u okviru obilježavanja 23. godišnjice bitke za odbranu Predsjedništva BiH, član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović, kao i delegacije Kantona Sarajevo, položili su cvijeće na mezarju Kovači, javlja Anadolu Agency (AA). Izetbegović je, nakon polaganja cvijeća, za medije kazao kako je obilježavanje današnjeg datuma važno zato što je tog dana počela odbrana Sarajeva.

 

"To je dan kada je agresor šokiran onim što ga je dočekalo u Sarajevu. Kombinacija specijalaca MUP-a, ali pretežno hrabrih momaka koje mi zovemo 'momci u patikama', su tako dočekali agresora da mu nije naumpalo da sljedećih 40 mjeseci proba ući u grad", rekao je Izetbegović.

 

On je dodao kako je tog dana u Sarajevu opkoljenja i zarobljena masa niških specijalaca te da su mnogi i poginuli u pokušaju zauzimanja institucija Sarajeva.

 

"Da je to prošlo vjerovatno bi tada išao napad i na televiziju i grad bi bio podijeljen na dvoje. Ovdje je bilo preko 20 kasarni JNA, sve bi se to aktiviralo i ko zna kako bi dalje tekao rat u BiH", kazao je.

 

Specijalne jedinice tadašnje Jugoslovenske narodne armije, uz pomoć brojnih paravojnih srpskih jedinica, 2. maja 1992. godine, u koordiniranoj i dobro osmišljenoj vojnoj akciji pokušali su zauzeti zgradu Predsjedništva Bosne i Hercegovine u centru Sarajeva. Glavna borba vođena je na Skenderiji, oko 150 metara od zgrade državnog Predsjedništva. Zauzimanje zgrade Predsjedništva je spriječeno, no tog dana počela je opsada koja je naočigled cijelog svijeta trajala 1.460 dana, tokom koje su građani Sarajeva ubijani minobacačkim granatama, snajperskim hicima, protivavionskim naoružanjem..., ali su, isto tako, mučeni i iznurivani prekidima u snabdijevanju vodom, električnom energijom i prirodnim plinom, izgladnjivani... No, upornost da se grad odbrani i želja za preživljavanjem su, ipak, pobijedili i Sarajevo nikad nije palo u ruke agresora na BiH (Anadolija, Radio Sarajevo).

 

Drugog maja su pripadnici Patriotske lige, Zelenih beretki, policija koja je bila najbolje naoružana, sprečili da JNA, koja je tada bila nosilac napada na Sarajevo zauzme Predjedništvo, izađe na levu obalu Miljacke i dođe do Starog grada. Drugog maja je odbranjeno Sarajevo, kaže u dokumentarnom filmu "Da se ne zaboravi 2. maj" general Jovo Divjak, komandant odbrane Sarajeva.

 

JNA je bila uistinu šokirana, vojni vrh nije očekivao otpor, ali nije mogao da okonča predviđenu akciju samo otmicom Alije Izetbegovića. Alija Izetbegović oslobođen je 3. maja, uz posredništvo generala Luisa Makenzija, a Teritorijalna odbrana i drugi naoružani građani Sarajeva omogućili su generalu Milutinu Kukanjcu, komandantu Druge armijske oblasti, da ode. General Divljak optužen je da daje naredbe za otvaranje vatre na kolonu vozila JNA, iako je naređivao "Ne pucaj!". Rečca "ne" nestala je u montaži.

 

"Valjda su ovi u Beogradu izgubili strpljenje što nismo više stradali pa su prosipane te laži o Dobrovoljačkoj što je nešto najsramnije što se moglo čuti“, godinama kasnije dolazi u glavu generalu Kuknjcu. I on je, bez obzira na svoj angažman i posvećenost, Beogradu bio potrebniji mrtav nego živ.

 

U Dobrovoljačkoj je kolona JNA napadnuta, poginulo je šestoro njenih pripadnika; naredbu za napad je, prema nepotvrđenim izvorima, izdao komandant TO Zaim Backović Zagi, u nameri da osobodi Aliju Izetbegovića, ne verujući u njegov sporazum i sumnjajući da je predsednik ucenjen.

 

"Mogao sam da vidim kako vojnici teritorijalne odbrane proturaju cevi kroz prozore civilnih automobila, koji su bili deo konvoja, i pucaju. Video sam kako se krv sliva niz vetrobrane kola.... Bio je to definitivno najgori dan u mom životu", zapisao je general Luis Makenzi u knjizi „Čuvar mira - put u Sarajevo“.

 

U Sarajevu su 2. i 3. maja pogula 42 pripadnika JNA, ali se i danas sve žrtve smeštaju u Dobrovoljačku ulicu, u nameri da se postigne efekat srpskih žrtava. Muslimani, Bošnjaci, ubijali su decu iz zasede, glasi zvanična istina, odnosno laž koja se svake godine dograđuje, a roditelji i rođaci porodica žrtava neljudski se obmanjuju.

 

Tužilaštvo za srpske ratne zločine na istoj je strani patriotskog, ćosićevskog velikodrenovskog laganja, pa kao žrtve predstavlja i agresorske specijalce, preko kojih je Beograd hteo da zavlada Sarajevom i Bosnom i Hercegovinom. Nije Srbija uspela tada, kao ni tokom iscrpljujuće zločinačke opsade, dok je obezbeđivala logistiku i granate paljanskim sunarodnicima.

 

Sarajevo se odbranilo. ... <<

 

...

[Rodoljub_SRB]

Zločin u Dobrovoljačkoj – 23 godine krivci izmiču pravdi

Tanjug | 03. maj 2015.

Obeležavanje 23 godine od stradanja pripadnika JNA u sarajevskoj Dobrovoljačkoj ulici počeće danas parastosom u crkvi Svetog velikomučenika Đorđa u Miljevićima, u Istočnom Novom Sarajevu

 

Obeležavanje 23 godine od stradanja pripadnika JNA u sarajevskoj Dobrovoljačkoj ulici počeće danas parastosom u crkvi Svetog velikomučenika Đorđa u Miljevićima, u Istočnom Novom Sarajevu, a potom je predviđen odlazak u federalno Sarajevo i mirna šetnja ulicom u kojoj je izvršen taj zločin.

 

Kako su preneli banjalučki mediji, obeležavanju 23 godine od zločina u Dobrovoljačkoj ulici, gde su prvih dana maja 1992. godine mučki ubijena 42 pripadnika JNA, 71 je ranjen, a 207 zarobljeno prisustvovaće, između ostalih, ministar rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske Milenko Savanović, koji je na čelu Odbora Vlade Republike Srpske za njegovanje tradicije oslobodilačkih ratova.

Predsjednik Pododbora Vlade Srpske za obeležavanje značajnih istorijskih događaja Velimir Dunjić rekao je da nije najavljen "kontramiting" i da su preduzete sve mere za sprečavanje svake neprijatne situacije.

"Bez obzira na grafite koji su proteklih dana ispisani u Sarajevu, mi nemamo straha, već imamo potrebnu meru odgovornosti za bezbednost ljudi i zato smo preduzeli sve mere da bismo sprečili svaku eventualnu neprijatnu situaciju koje, nadam se, neće ni biti", naglasio je Dunjić.

On je rekao da su od MUP-a Kantona Sarajevo dobijene sve potrebne saglasnosti i da nisu dobili informaciju o najavi kontramitinga, a saobracaj maršrutom kuda će se kretati kolona biće obustavljen.

Učesnike skupa će, osim pripadnika kantonalnog MUP-a, obezbeđivati i pripadnici MUP-a Republike Srpske.

Obeležavanje 23 godine od zločina organizuje Odbor Vlade Republike Srpske za negovanje tradicije oslobodilačkih ratova.

U Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu muslimanske snage pod kontrolom člana krnjeg Predsedništva BiH Ejupa Ganića, kojem je asistirao bivši šef Hrvatske demokratske zajednice u BiH Stjepan Kljujić, o čemu postoji tonski snimak, napale su kolonu vozila JNA.

 

To je učinjeno uprkos dogovoru muslimanskog lidera Alije Izetbegovića, komande Druge vojne oblasti JNA i Unprofora, kao i "čvrstim garancijama" da će kolona bezbedno napustiti grad.

Pripadnici tzv. teritorijalne odbrane i "zelenih beretki" pod komandom Emina Švrakića otvorili su unakrsnu vatru, posle čega su ljude izvlačili iz vozila i zlostavljali ih, a iz neposredne blizine, naočigled pripadnika Unprofora, likvidirano je 10 oficira i vojnika JNA.

[Kinik]

...

 

http://www.e-novine....poeo.html?print

 

>> ... 13.08.2015 - 12:40

Godišnjica zatvaranja logora Omarska

Tamo gde je genocid počeo

Piše: Faruk Šehić

 

U Prijedoru i Kozarcu nema nikog ko nije izgubio nekog člana porodice. Mom taksisti su srpski fašisti ubili oca i brata, on je uspio pobjeći. To mi je ispričao bez srdžbe. Bio je smiren i djelovao je nepokolebljivo u namjeri da živi tu gdje su pokušali da ga iskorijene

 

Krenuo sam vozom iz Sarajeva za Prijedor. To je takozvani međunarodni voz u kojem nema ništa, osim toalet papira, pravougaoničnog sapuna, i usranog zahoda. To su gratis stvari koje imaju neki civilizacijski minumum. U takozvanom međunarodnom vozu nema vagon-restorana, nema hlađenja, nema policijske pratnje. Samo kupei nakrcani putnicima, koji najbolje znaju šta znači fraza: kupati se u vlastitom znoju.

 

Taj tzv. međunarodni voz ima dva, maksimalno tri vagona, što je još neshvatljivije, jer je ljeto, doba godišnjih odmora kada hiljade Evropljana hrle u našu zemlju. Povratna karta do Prijedora je 62 marke. Nimalo jeftino s obizirom na smeće koje taj voz jeste. Treba izdržati tih šest-sedam sati, jer sjedjeti u kupeu je besplatna sauna, zato uvijek put provedem nalakćen na prozor. A na njega se moraš snažno nasloniti da se ne zatvori. Tako putuješ boreći se s prozorom, vrućinom, prljavštinom koja ti se uvlaču u sve pore tijela.

 

Nekad i dva dana nakon što se završi putovanje, u nozdrvama još imam onaj specifični miris voza, nije da ga ne volim, jer je blago sjetan, ali me podsjeća na horor putešestvije kroz Bosnu.

 

Jedina dobrobit putovanja dok si nalakćen na prozor je to što možeš da gledaš i mirišeš ovu zemlju. Prizori su lijepi, melanholični, tužni i sretni istovremeno. Mirisi su još bolji, od onih teških i oporih, kako miriše korov i neuništive biljke uz prugu, do onih lakših kako mirišu livade, kako miriše hlad u šumi kroz koju prolaziš. Zaista u putovanju vozom, kao i u putovanju vodom, ima nečeg magičnog. Krećeš se kroz prostor bez ikakvog napora. Voz leluja po šinama. Trese se, klopara, cvili, željezne grdosije jedu vrijeme i prostor da bi ti stigao do cilja.

 

Tako sam stigao u Prijedor, gdje me je sačekao drug Satko Mujagić, koji me i zarazio ovim teškim ritualom dolaska na godišnjicu zatvaranja logora Omarska.

 

Ljeto traje, ljudi uživaju u životu, a šačica ljudi održava krhko sjećanje na ovaj logor u kojem je od maja 1992. do 6. augusta 1992. ubijeno oko 700 ljudi, civila, stanovnika grada Prijedora koji nisu bili Srbi. To im je i bio najveći grijeh, zato su sada mrtvi, a mnogi od njih se vode kao nestali, jer im posmrtni ostaci nisu nađeni do današnjeg dana.

 

 

To isto veče 5. avgusta sam taksijem prolazio kroz Kozarac, najveći mali grad na svijetu, tako piše na tabli na ulazu u ovaj gradić, i vidio sam pravu životnu vrevu. Mnoštvo ljudi na glavnoj ulici, u kafićima, restoranima, trgovinama. Ko bi i mogao pomisliti da je samo u ovom lijepom gradiću ubijeno preko 1.200 njegovih stanovnika (u Institutu za ratne zločine iz Sarajeva broj žrtava je do 2.000), opet samo zato što nisu bili Srbi. U okolici Prijedora postoje sela u kojima su pobijeni svi njihovi mještani, što sam pročitao u radu Hariza Halilovića, jedinog Srebreničana koji je bio u nekom od prijedorskih logora. Tu je počeo genocid, a završen je u julu 1995. u Srebenici.

 

U Prijedoru i široj okolici ubijeno je više od 3.000 Bošnjaka i Hrvata, i sve se to desilo u ljeto 1992., dok je kroz logore prošla 31.000 ljudi. Sjećam se da se nešto vojnika Teritorijalne odbrane iz Prijedora, Ključa i Sanskog Mosta probilo na slobodne teritorije Okruga Bihać. Poslije su svi odreda bili prekaljeni i čvrsti borci.

 

Naveče tog dana kada sam stigao u Prijedor išli smo do Trnopolja, gdje je bio logor koji je ovjekovječen filmskom kamerom britanskih novinara postaje ITN. I te slike Fikreta Alića i drugih ljudi su obišle svijet, i doprinijele da se istina o počecima genocida nad nesrpskim stanovništvom raširi globalno.

 

Na prostoru školskog igrališta održavale su se panel diskusije. Vidio sam mnoga lica iz BiH i regije, aktiviste i borce da se prijedorski logori memorijaliziraju i time sačuvaju od trajnog zaborava. Trenutno to nije moguć zbog opstrukcije gradske vlasti u Prijedoru, koja se pravi kao da su ljudi u prijedorskim logorima 1992. tu bili na pikniku.

 

Ujutro smo krenuli na komemoraciju u Omarsku, u rudnik koji je danas u vlasništvu indijske kompanije ArcelorMittal. Došli smo zaobilaznim putem pored velikog akumulacijskog jezera. Cijeli pejsaž je dostojan scena iz postapokaliptičnih filmova. Obim užasa koji se ovdje desio u ljeto 1992. prevazilazi maštu sci-fi pisaca i scenarista filmova distopije.

 

 

Održana je kemomoracija, govori, bio je prisutan i počasni vod Oružanih snaga BiH. Na blizu 40 stepeni gomile ljudi su tražile spas od vrućine, i od tuge i žalosti koje možeš osjetiti na ovom mjestu. U drugom dijelu rudnika kamioni damperi, s točkovima velikim kao prizemnica, radili su svoj posao. U džinovskom hangaru sam išao u zahod i slušao kako se dvojica logoraša prisjećaju kako su čuvari logora pretukli nekog njihovog druga od 120 kilograma i odbili mu bubrege.

 

Znam dosta takvih ispovijesti, jer u Prijedoru i Kozarcu nema nikog ko nije izgubio nekog člana porodice. Mom taksisti su srpski fašisti ubili oca i brata, on je uspio pobjeći. To mi je ispričao bez srdžbe. Bio je smiren i djelovao je nepokolebljivo u namjeri da živi tu gdje su pokušali da ga iskorijene.

 

Na kraju su ljudi išli u Bijelu kuću, gdje su nekad premlaćivali logoraše, i svako je uzeo bijeli balon na čijim vrpcama su bili papirići sa imenima ubijenih i nestalih u logoru Omarska. Baloni su odletjeli u zrak. Gledali smo ih. Isparili su na vrelom nebu, isto kao i nada u čovječnost, milosrđe, bratstvo i jedinstvo među ljudima u ljeto 1992.

 

*Tekst prenosimo iz prijateljskih BH Dana ... <<

 

...

[Vince_Carter]

Obeležena 12. godišnjica zločina u Goraždevcu

 

U Goraždevcu je obeležena 12. godišnjica ubistva dvoje i ranjavanja četvoro srpske dece, za šta još niko nije odgovarao.

 

Parastos u crkvi Rođenja Presvete Bogorodice u Goraždevcu Ivanu Jovoviću (19) i Panteliji Dakiću (12), koji su ubijeni kada su nepoznate osobe iz automatskog oružja pucale na decu koja su se kupala na Bistrici, služio je episkop raško-prizrenski Teodosije.

 

Pre 12 godina dok su se kupali u reci Bistrici ranjeni su Bogdan Bukumirić koji je tada imao 14 godina, Marko Bogićević (12), Dragana Srbljak (13) i tada 20-godišnji Đorde Ugrenović.

 

Ubistvo u Goraždevcu, spada u jedan od četiri najveća zločina nad Srbima od dolaska međunarodne misije u Pokrajinu. Ubice su ostale nekažnjene kao i u tri ostala zločina - u Starom Grackom, Obiliću i kod Podujeva. U Starom Grackom ubijeno je 14 žetelaca, u Obliću porodica Stolić a kod Podujeva 12 putnika autobusa "Niš ekspresa" koji je dignut u vazduh.

[Kinik]

...

 

 

Tamo, 14. avgusta '80. godine, u najvecem poljskom brodogradilistu 'Lenjin', bio je formiran prvi, u socijalistickim zemljama, nezavisni sindikat 'Solidarnost'.

 

 

Zna se sta se dogodilo posle nekoliko godina borbe, i zna se kad je pao 'berlinski zid'.

 

I kako je R. Regan rekao da je mesto komunizma na smetlistu istorije.

 

...

[alberto.ascari]

...

Leh Valensa .jpg

Tamo, 14. avgusta '80. godine, u najvecem poljskom brodogradilistu 'Lenjin', bio je formiran prvi, u socijalistickim zemljama, nezavisni sindikat 'Solidarnost'.

solidarnost-logo.jpg

Zna se sta se dogodilo posle nekoliko godina borbe, i zna se kad je pao 'berlinski zid'.

I kako je R. Regan rekao da je mesto komunizma na smetlistu istorije.

...

Srbija nista od toga nije shvatila. Ni posle vise od 30 godina, leptiyebem, to je pola necijeg zivota.

[alberto.ascari]

Premijer Bohuslav Sobotka na pijetnom aktu obeležavanja 47. godišnjice okupacije ČSSR armijama zemalja članica Varšavskog ugovora pod herojskim vodjstvom CCCP.

 

 

 

 

Verovali smo da se ovakav akt više neće ponoviti u Evropi, no putler nas je demantovao.

[Kinik]

...

 

http://www.e-novine....aima.html?print

 

>> ... 21.08.2015 - 17:44

Godišnjica masakra na Korićanskim stenama

Zločin nad prijedorskim logorašima

e-Novine

 

Tijela ubijenih logoraša prebačena su i zakopana na drugim lokalitetima o čemu svjedoče i snimci Službe javne bezbjednosti Prijedor nastali 4. septembra 1992. godine. Međutim odgovorni za ovaj zločin i oni koji su učestvovali u premještanju tijela (pripadnici policije RS i Civilna zaštita iz Skender Vakufa) još uvijek šute o lokaciji ove masovne grobnice, ne dopuštajući da niti nakon 23 godine žrtve pronađen konačni smiraj

 

U organizaciji Saveza logoraša u Bosni i Hercegovini i Regionalnog saveza logoraša Banja Luka u petak je obilježena 23. godišnjica stravičnog zločina nad logorašima na lokalitetu Korićanske stijene (planina Vlašić, općina Kneževo, Skender Vakuf).

Na Korićanskim stijenama strijeljano je oko 200 muškaraca, logoraša, koji su prethodno bili zatvoreni u prijedorskim logorima. Organizovanim konvojem, pod izgovorom da ih vode na razmjenu, logoraši su dovedeni na ovu lokaciju i mučki likvidirani.

 

"Ovdje mi mijenjamo mrtve za mrtve i žive za žive", riječi su uz koje je započeta likvidacija ovih nevinih osoba, navodi se na stranici Saveza udruženja logoraša u BiH.

 

Pripadnici interventnog voda policije Republike Srpske iz Prijedora su logoraše postrojili na rubu provalije, naredili im da kleknu i pucali im u leđa, nakon čega su tijela logoraša padala u ponor dubok više od 300 metara. Da bi bili sigurni da niko neće preživjeti, zločinci su pucali i bacali bombe na tijela u provaliji.

Masakr na Korićanskim stijenama preživjelo je 12 osoba čija su svjedočenja omogućila da se dio odgovornih procesuira i kazni, te da istina o ovom zločinu bude zabilježena. Sve žrtve ovog zločina još uvijek nisu pronađene. Još uvijek se traga za 80 posto skeletnih ostataka kako je nešto više od sto logoraša identificirano samo na osnovu jedne kosti ili zuba, dok preostali logoraši nisu uopšte pronađeni.

 

Tijela ubijenih logoraša prebačena su i zakopana na drugim lokalitetima o čemu svjedoče i snimci Službe javne bezbjednosti Prijedor nastali 4. septembra 1992. godine. Međutim odgovorni za ovaj zločin i oni koji su učestvovali u premještanju tijela (pripadnici policije RS i Civilna zaštita iz Skender Vakufa) još uvijek šute o lokaciji ove masovne grobnice, ne dopuštajući da niti nakon 23 godine žrtve pronađen konačni smiraj. ... <<

 

...

[Vince_Carter]

 

1939. - Ministri Nemačke i Sovjetskog Saveza, Ribentrop i Molotov, potpisali su u Moskvi sporazum o nenapadanju. Sklapanjem sovjetsko-nemačkog pakta o nenapadanju, Hitler je dobio odrešene ruke za napad na Poljsku. Nepune dve godine kasnije, Nemačka je prekršila pakt i pre objave rata 22. juna 1941. godine, napala Sovjetski Savez.

 

https://en.wikipedia...Ribbentrop_Pact

[Dani 007]

SVEDOK ZLOCINA: Srpski policajac Slobodan Stojanovic  govori o zlocinima srpske drzave.

 

Edited by Dani 007, 24 August 2015 - 01:52.

[Dani 007]

 

Sarajevo,Markale, 28.8.1995. 

 

Tog tragičnog dana, od minobacačke granate ispaljene iz pravca Trebevića, sa srpskih položaja poginuli su: Omer Ajanović, Hidajet Alić, Salko Alić, Zeno Bašević, Husein Baktašević, Sevda Brkan-Kruščica, Vera Brutus-Đukić, Halida Cepić, Paša Crnčalo, Mejra Cocalić, Razija Čolić, Esad Čoranbegić, Dario Dlouhi, Salko Duraković, Alija Dževlan, Najla Fazlić, Rijad Garbo, Ibrahim Hajvaz, Meho Herceglija, Jasmina Hodžić, Hajrudin Hozo, Jusuf Hašimbegović, Adnan Ibrahimagić, Ilija Karanović, Mesudija Kerović, Vehid Komar, Muhamed Kukić, Mirsad Kovačević, Hašim Kurtović, Ismet Klarić, Masija Lončar, Osman Mahmutović, Senad Muratović, Goran Poturković, Blaženka Smoljan, Hamid Smajlhodžić, Hajro Šatrović, Samir Topuzović, Hamza Tunović, Ajdin Vukotić, Sabaheta Vukotić, Meho Zećo i Narima Žiga.

 

Tribunal pamti!

Edited by Dani 007, 29 August 2015 - 01:43.