malo me uzasava buducnost, jer kako stvari stoje necu imati sanse da ikad kupim bilo kakvu nekretninu, osim ako se nesto drasticno ne promeni. a secam se da je nekad moglo i od najnize fabricke plate da se pazari nesto, samo sto me tada to nije zanimalo.
opet, mozda sam malo negativan jer sam predugo ovde i video sam i dobre, ali i lose strane. mozda je vreme da opet promenim sredinu i odem kod tazbine...
U potpunosti podrzavam sve sto si napisao. Najgore je da nije resenje u poslu sa vecom platom (2 plate u kuci su druga prica), jer sa porastom plata na neki apsurdan nacin rastu i troskovi zivota. U principu, ko ima vecu platu, mora vise da daje na dazbine i da se osigurava (to isisa silne novce), tipicno ima vece izdatke za hipoteku (jer ulece u startu u vecu/skuplju kucu, itd), dugovi na kred. karticama takodje imaju tendenciju da budu veci. Kupuje se bolji auto (tj. auti) koje je onda skuplje osigurati, registrovati, otplatiti, popraviti... Meni se za zadnjih 10 god. plata gotovo duplirala, ali od toga su uglavnom vajde videle osiguravajuce kompanije, banke i drzava (tj. poreznici). Ne nuzno tim redom.
Problem mnogih od nas je sto smo mi kasno poceli s ovim sportom. Ovde ljudi normalno pocinju da (ozbiljnije) rade oko 19-20god. (a i pre, i to i bez obzira na studije, vrlo cesto rade paralelno sa studijama)... dok se dodje do naseg doba stvari stoje bitno drugacije. Imam kolegu koji je po svemu uporedljiv sa mnom (istih godina, statusa na poslu, itd), ali on radi za prave novce (a ne dinare) od ranih 20-tih, te je svoju hipoteku otplatio i sad ga boli uvce.
Takodje, u unutrasnjosti je lakse jer su hipoteke/rente manje, ali je i manje posla.
Zakljucak: vidimo se u nekom od rudnika Zapadne Australije ili Kvinslenda...