Neko je postavio zanimljivo pitanje - da li se moze biti iskreni vernik van pravoslavne crkve.
Ja uzvracam pitanjem kako se moze biti iskreni vernik u crkvi?
Pitanje vere je pitanje licnog odnosa covek-Bog - gde je tu crkva? Sve mi se cini ponekad kada slusam samodefinisane pravoslavce da je najbolje pitanje za njih da li veruju u crkvu ili u Boga - jer su za mene licno do dve totalno dijametralno suprotne stvari - cak sta vise - jedna drugu negiraju.
Srbi se izjasnjavaju kao pravoslavci jer ne zele da budu "sektasi" jer je SPC svojom propagandom svaku drugu veroispovest u Srbiji tako okaraktrisala. Takodje da bi se sacuvala"tradicija" - koja u mnogome, ruku na srce, vuce korene iz paganstva i nema nista sa izvornim hriscanstvom.
Čitao sam ovaj post i nisam znao gde tačno da počnem. Razlika između vere, verovanja, religije, crkve, države.....Sve ima svoje i zašto se veruje i kako se veruje, i zašto crkva. Iskreni vernik se može biti na bilo kom mestu, crkvi, samoposluzi, ulici, itd. Nije dovoljna samo verovanje i slepa poslušnost, potrebno je i ispuniti još neke ciljeve, a to su pre svaga odnos pojednica prema svom neposrednom okruženjui kao i prema moralnim vrednostima.
E sada da bi skupio svoje vernike i da bi ih obrazovao, da bi se molio umestno njih, postoji sveštenik, a iza njega i organziacija koja se zove Crkva. Uloga Crvke je u stvari da približi vernike ka božijim učenjima i to je to. Ne vidim da je tvoje pitanje na mestu, da li se može biti iskreni vernik u crkvi? Pravo pitanje je da li možeš nešto iskreno da radiš ma gde bio i ma šta radio, ne moraš da budeš iskren vernik ako ideš u crkvu, ali ne moraš da budeš ni neiskren ako ne ideš (iz nekog razloga). Iskenost je individualna stvar i zavisi samo od individue, to više nije ni veza individue sa Bogom iili svetom koji ga okružuje, nego odnos individue sa samim sobom. Ne postoji samodefinisani pravsolavac. Pravoslavac se postaje krštenjem u pravoslavnoj crkvi, tačka. Da li je neko manje iskren u tom svom veroavnju, to je opet da ponovim individualna stvar. Ali obajsni mi zašto misliš da je dijametralna razlika izmešu crkve i Boga. Ili možda ti imaš neku svoju definiciju Boga i neku svoju religiju, pa ne bih da te osporavam. Ako si čitao Bibliju, zanćeš da je tamo napisano da Ono što važi na nebu važi će na zemlji, ono što važi na zemlji važiće na nebu. Da uprostim, ono što se donese kao crkveno učenje je i božansko učenje i obrnuto
Po tebi sam zaključio da je SPC uvela strah u kosti Srbima, tako da Srbi iz tog straha da ih neko ne proglasi sektašima izjašvanjaju kao pravoslavci. Neverovatno. Zaista je ovo teza bez presedana. Manimo sve ostalo. Dakle po tebi Crvka koja je 50 godina ugnjetavana ,gažena, zabranjivana, proterivana, čiji su sveštenici i vernici žigosani i odbacivani od društva, preko noći dobija toliku snagu da utera strah u kosti Srbima i to samo zato da ih neko slučajno ne bi prozvao sektašima. Pazi molim te...propaganda SPC
. SPC je jedina veća crkva koja nema svoj medij sa nacionalnom pokrivenošću, jedina propaganda može se vršiti u crkvama zar ne, a u te iste crkve veruj mi Srbi jako retko idu. Gde si samo video propagandu SPC-a, to mi nije jasno......Srpska tradicija vuče dosta iz prareligije Slovena, to je tačno. ali...voleo bih od tebe da čujem šta je to. Ja ću ti pomoći, stari Sloveni su proslavljali zaštitnike kuća, pa odatle i Srbi slave Krsne slave. Samo zaboravljaš da dodaš još nešto, Srbi ne proslavljaju paganske svece, nego Hrišćanske, zar ne. Tako da se to ne kosi sa Hrišćanstvom. Slično čak imaju i Katolici, ali oni raznik zanimanjima daju posebnog sveca zaštitnika, itd, itd.
Još jednom da ponovim ono što sam rekao ranije, svako po svojoj savesti.