QUOTE(iDemo @ 17 Jul 2006, 15:33)
Slozio bih se.
Znam tipove koji nece ni da 'igraju' ako nemaju najjaci tim, ako im nije sve potaman i ako izgledi na 'dobitak' nisu preko 70%... Propushtaju poneku priliku ali nemaju promashaju. Ovi drugi igraju sa svak(akv)om ekipom, ne pitaju puno i trpaju sta moze da se utrpa. Imaju i promashaja al' kad pogode pogodili su... I sta onda... Onda dodje CEO koji gledao ono sto je njemu simpaticnije - nekome Bora a mnogima, nazalost, onaj drugi (ko god da je u pitanju)...
Strah od pogresnog poteza ili promasaja se uvek moze uviti u neku drugu pricu, kao npr. stav, princip, karakter...
Ipak, saznanje koliko znas i vredis, tj. koliko mozes da pruzis unutar odredjene organizacije je definitivno najznacajniji fakat prema kojem se odredjuje dinamika razvoja i funkcionisanja tima (radne grupe). Naravno, ljudi sebe cene, ponekad i previse, a nekad premalo, a cilj i zadatak menadzera grupe jeste da za kratko vreme i uspesno "procita" sposobnosti svojih saradnika i dodeli im zadatke srazmerno proporcionalne njihovim sposobnostima, motivise ih i kontrolise njihovo izvrsenje. Ne treba praviti revoluciju, samo treba biti realan. Ukoliko je covek sposoban za vise, a ti mu das malo, bice frustriran. Frustracija je rezulatat i ako das nekome preveliko parce kolaca, koje on realno ne moze sazvakati.