Posted 08 March 2005 - 23:44
(uvodna piščeva napomena: mislim da je ovo najduža pesma koje su oči sveta ikad ugledale. jebiga... )
TVOJA STVARNA SLIKA
bila je to prva
noć življenja u novom gradu.
sedeo sam ispred dragstora "Rodića" u glavnoj ulici
i cirkao pivo na okolnim klupicama, a
onda me startovala
policijska patrola.
"dobro veče, gospodine", rekoše.
"dobro veče", rekoh (srdačan doček, nema šta.)
"šta radite tu?"
"eto, sedim i pijem svoje pivo u ovoj vedroj noći..."
"a zašto ne pijete svoje pivo u nekom od raspoloživih kafića?"
"jednostavno, više mi prija ta kombinacija:
kad pijem pivo u vedroj noći
umesto u nekom od kafića, to je sve..."
"ipak, konzumacije alkohola izvan
za to predviđenih objekata ne spadaju u legitimne
prakse. molim vas, pokažite nam vaše
isprave."
izvadio sam ličnu i pokazao im je.
uzeše je i otvoriše i počeše da čitaju: matični
broj, ime mrtvog oca, zatim tačan datum mog
rođenja itd. (eto, to je jedini način
da policijske snage iole steknu stvarnu sliku o tebi...)
onda su (rutinski deo posla)
preko toki-vokija kontaktirali centralu i zatražili
povratne podatke oko toga da li sam
možda osumnjičen. međutim pošto
im glas iz toki-vokija vratio odgovor da se D.K.
za sada ne nalazi na listi onih koji su pregazili zakon,
vratili mi
ausvajs...
"izvolite vaše papire."
"hvala", rekoh. (pomislio sam da je agoniji
kraj. ali ne - nisam bio u pravu)
"molim vas, sada ispraznite sve vaše džepove."
"okej..."
ispraznio sam
sve
svoje
džepove.
bilo je tu par papirnatih maramica,
zatim ključevi od stana,
cigarete, šibice, još neke bezazlene sitnice,
plus - prezervativ...
pojma nemam otkud se on stvori. mora da mi je
vekovima
visio po džepovima teksas-jakne izgubljen u tmini...
"neka, neka, naša omladina uvek mora voditi računa o
svojoj erotskoj higijeni", rekoše pubovi
kad ga videše. nasmejaše se pod
plavim kapama. briljantni neki umovi...
"šta tražite u Zrenjaninu?", upitaše me.
"pa, napustio sam Beograd i
došao ovde sa namerom da
povežem isprekidane niti svesti i
eventualno se trajno nastanim..."
"ludo zvuči... prvi put čujemo da neko napušta
Beograd da bi se ovde trajno nastanjivo."
"niste vi prvi koji mi na to skreću pažnju..."
(kao da je Zrenjanin neko leglo gmazova i ološa)
"u redu, sada možete vratiti vaše
stvari u džepove... i laku noć,
želimo vam prijatan boravak ovde..."
"laku noć... i ukoliko
u međuvremenu postanem sumnjiv,
uvek me možete naći u ul. Uroša Predića..."
zatim oni
odoše.
vraćao sam stvar po stvar u džepove i mozgao:
eto, ti panduri samo banu ispred tebe,
istresu te bezrazložno iz gaća, a onda
odu da zlostavljaju druge, ostavljajući te
sa dubokim utiskom krivice...
ne, nema spasa od plavih patrola u ovoj dolini suza...
i tako sam
vraćao
stvar po stvar u džepove.
naleteo sam i na onaj
kurton. bilo mi potpuno nejasno
otkud on tu (odavno sam ih sve pobacao ili
razdelio prijateljima...)
proučio ga pažljivije. bio je umotan u neku
jeftinu plastičnu ambalažu prljavo plave
boje. zemlja proizvodnje: republika
Češka. provalio sam mu i
datum prestanka važenja: 1. januar 1999.
tom sirotom đavolu
rok važenja istekao je pre skoro tri godine...
eto, to je bejbi ustvari danas
tvoja stvarna slika; eto gde si stigao sa
svojom pameću i sa svojim umećem u ovom životu...
možda je pubovima umesto svake druge legitimacije
trebalo staviti njega na uvid,
pomislih dok sam ga
(zlu ne trebalo)
trpao natrag
u džep.
zatim sam
seo i zapalio cigaretu i
iznova se
posvetio pivu.
ostatak noći protekao je
u redu i bez dodatnih
ometanja:
mnoge rosne panonske nimfice i nimfe
uglavnom su se stidljivo vrzmale oko mojih nogu,
nebo je bilo vedro i lirsko i tamno
a
moje pivo
hladno i penušavo i zlatno.
(nezaboravni septembar 2001.)