Cenim tvoju diplomaticnost, ali obzirom da sam medju mnogim desetinama (ako ne i stotinama) hiljada onih koji su ucinili ogroman napor da se iz Smradije izbavimo i napravimo nesto u belom svetu gde nam niko nista na tanjiru nije dao, ne pristajem da se to tako olako izjednacava. Onaj rece "njima je najveci uspeh sto su tamo gde su" - pa mozda i jeste. Ako misli neko da nam je to palo s Marsa, onda se grdno vara. Nije to lako ni danas, a pocetkom 90tih otici iz jedne u sustini diktature (posebno ako si vojni obveznik) nije bilo za podsmeh.
He-he! Deder, pricaj MENI kao se pita sa mesom pravi bez mesa. Znamo mi sta smo prosli. Ajd sto nam niko nista na tanjiru nije dao nego smo jos i tanjire morali prvo sami da nadjemo.
Znas kako je kad se nadjes u tudjoj kuhinji. Treba malo vremena dok ne ukapiras gde stoje case a gde escajg.
Nije bre to nikakva diplomaticnost nego ima nesto u tome sto rekoh. Mislim, tamo je uspeh samo ostati normalan. A biti ovde se moze posmtrati i kao uspeh jer nisi tamo.
Ovo za vojne obveznike sam licno iskusila pa znam o cem´ pricas.
Vidis, ako pokusas nekima tamo da objasnis ovo sa serviranjem na tanjiru onda se to pretvori u vrzino kolo i toj prici nikad kraja. Ti kazes to a onaj ti tamo kaze da je lako tebi jer oni su imali rat, sankcije, bombe, lopove na vlasti, trange i frange ...
Mrka kapa! Mrtva trka!
I bas zato sto se tu nista ne moze izjednacavati onda ti putici samo treba da se razidju, da ne kazem razude (kao sto i neminovno jesu).