JAZZ?
#1
Posted 03 October 2003 - 15:01
Snaga jazza lezi u beskrajnoj mogucnosti improvizacije. I danas se jazz svira i slusa u svetu i mesecno izlaze stotine novih izdanja, odrzavaju se desetine velikih festivala. Prvo pitanje je: Slusate li vi uopste jazz? Drugo: Ako ga slusate koji vam pravci najvise leze, koji muzicari i koji albumi vas ostavljaju bez daha? I trece: Da li vam nedostaju jazz izdanja domacih muzicara (koji su u dubokoj ilegali, osim kada istrce u neki srodan zanr, kao Hadzimanov ili Vlada Maricic) i jazz festivala u Beogradu (na kojem su nekada svirali Miles Davis, Gillespie, Chet Baker, Dexter Gordon i mnogi, mnogi drugi)?
#2
Posted 03 October 2003 - 15:29
#3
Posted 03 October 2003 - 16:02
Slusate li vi uopste jazz? Drugo: Ako ga slusate koji vam pravci najvise leze, koji muzicari i koji albumi vas ostavljaju bez daha?
Imam 3-4 grejtst hits kompilacije koje sam slucajno dobio u nekom trejdu kod SKCa. Preslusam ih s' vremena na vreme. Jedini album koji sam uzeo je "Let it be me" od Nine Simone. Ni Lena Horne nije losa
( Love me or leave me).
#4
Posted 03 October 2003 - 16:15
kazu da jazz zene cini nerviznima jer se svaki jazzician (jazz musician) zapravo kroz instrument obraca zeni. ja bih dodao da se nekim zenama jazz vrhunski dopada, ali to najcesce znaci da ili im je svega dosta ili da su toliko ruzne i stare da ih niko nece (pardon, ladies). jer ove lepse u nas volu da im se muski obracaju kroz acu lukasa, generalno.
jazz je mojo
sto se domace scene tice, to je cist entuzijazam s obzirom na to kakva je publika stvorena poslednjih godina, hvala bogu da postoji
evo i dve preporuke, dva omiljena albuma - jedan za rainy days, drugi za sve prilike.
miles davis, love songs
oscar peterson, we get requests - ovaj lik me odusevljava
volim i lee morgan-a i charlie bird-a, funkere kao macea parkera (BTW najbolji koncert u bgd-u, ikada) i mnoge druge, volim brasil vibes / gilbertos, getz /, hot bop, alles blue note i verve izdanja, obozavam sacma i ellu, ... najvise mi prija jazz fankoza, nekada sidewinders kod nas (u havani, secate se)
u poslednje vreme sam skroz otisao u elektroniku sto je nastalo iz jazz-funk-disco-house-tech linije jel, tako da je classic jazz malo pao u zaborav ali ima vremena za povratke korenima.
Edited by mikkor, 03 October 2003 - 16:25.
#5
Posted 03 October 2003 - 16:35
#6
Posted 03 October 2003 - 18:51
Imas jos dosta toga na empetrojkama, vezbao i skidao bubnjarske cake, ali dzaba - ne lezi mi i ne uzivam iskreno u tome.
#7
Posted 04 October 2003 - 01:48
Mada, iskreno, nisam ja to bas mnogo slusao - tek povremeno prastari radio-aparat...
#8
Posted 04 October 2003 - 02:09
#9
Posted 04 October 2003 - 02:36
Prezirem sve konfekcijske marketinske umotvorine a la acid jazz (JESUS!), a najvise mrzim kad mi prodaju kao jazz stvari tipa st. germain, osljarene dnb gluposti sa semplovanim 'jazzy riffom' itd.
#10
Posted 04 October 2003 - 14:41
Mmmm, da. Lee Morgan je i meni medju najdrazim trubacima. Nikada nije imao osecaj za atmosferu kao Miles, ali u svom funky-hard bopu je bio neprikosnoven. Albumi kao Sidewinder, Tom Cat, Cornbread su cudo... Posebno ga volim u kombinaciji sa Waynom Shorterom, bilo na njihovim autorskim albumima, bilo u okviru Jazz Messangersa. Znas li kako je Morgan zavrsio? Imao je 30 i neku godinu kada ga je posle neke svirke na ulici sacekala ljubomorna zena i upucala ga iz sacmare. Steta sto nije poziveo dugo, ali izgleda da je to pravilo kod dobrih trubaca. Clifford Brown i Fats Navarro nisu doziveli ni 30, Kenny Dorham je capnuo u cetrdesetoj, Boris Vian (ajde, dobro, on je bio i pevac i pisac i glumac i jos mnogo toga) u 39-oj. Miles i Dizzy su izuzeci.evo i dve preporuke, dva omiljena albuma - jedan za rainy days, drugi za sve prilike.
miles davis, love songs
oscar peterson, we get requests - ovaj lik me odusevljava
volim i lee morgan-a i charlie bird-a, funkere kao macea parkera (BTW najbolji koncert u bgd-u, ikada) i mnoge druge, volim brasil vibes / gilbertos, getz /, hot bop, alles blue note i verve izdanja, obozavam sacma i ellu, ... najvise mi prija jazz fankoza, nekada sidewinders kod nas (u havani, secate se)
#11
Posted 04 October 2003 - 14:42
Nisam slusao. To je jazz??!?!Lounge Lizards - prva dva albuma, ko god ima cheap net & dobar daunlud spid, odma da skine.
2 zzzzz:
Jazz nikako nije nesto sto ces danas zavoleti na prvu loptu. Svoje mesto ova muzika je stekla polako, u pocetku kao muzika za igru. Ali sa jazzom se u nekom trenutku poklopis, progute te i vise nema bezanja. To sa prazninom i potpunom slobodom u dusi zvuci jako lepo, ali je mozda malo preterano. Znas, dobar jazz cesto nosi i jako puno tenzije u sebi. U svakom slucaju treba ga slusati vrlo glasno i na dobrom uredjaju ili uzivo kad god imas prilike. U stvari, jazz treba SLUSATI pazljivo, a ne "potrosacki" kako danas sve cesce slusamo muziku. Dakle, sednes uz flasu nekog jakog alkohola, spustis roletne tek toliko da malo sunca dopire kroz prorede i odvrnes Milesov Kind of Blue ili Parkerov Live in Sweden ili Morganov Sidewinder... Ili Floru Purim iz njenih jazz godina...Zao mi je, ali nekako ne mogu da slusam jazz, nekako... a sada "it's not you, it's me" fazon, nekako kao da je potrebno isuvise opustanja, isuvise "praznine i potpune slobode u dusi", na koju nisam, mozda zbog mladosti, spreman. Potrebna mi je "tenzija" koju jazz u meni (ne znam za druge) ne proizvodi.
By the way, nije sasvim jasna etimologija reci jazz. Po jednoj teoriji potice od izraza koji su crni robovi na plantazama koristili za seks. Toliko o tenziji...
2 Spider:
Meni nije jasno zasto ima potrebe da se to naziva jazzom. Neke od tih stvari su mi ok, neke nisu, ali sasvim sigurno se ne mogu svrstati u ovaj zanr.Prezirem sve konfekcijske marketinske umotvorine a la acid jazz (JESUS!), a najvise mrzim kad mi prodaju kao jazz stvari tipa st. germain, osljarene dnb gluposti sa semplovanim 'jazzy riffom' itd.
Edited by chandra, 04 October 2003 - 14:58.
#12
Posted 04 October 2003 - 23:25
ajde dodaću da je potrebno i mnogo duvana,Dakle, sednes uz flasu nekog jakog alkohola, spustis roletne tek toliko da malo sunca dopire kroz prorede i odvrnes Milesov Kind of Blue
kao i da je napolju noć a roletne spuštene.
i da je dan bio dobar ali treba mu najbolji kraj.
svašta se juri po glavi i na zvučnicima upaljene
male sveće, da bi gledao odakle dolazi zvuk.
i niko ne sme da te uznemiri do ujutru.
nego kad smo već kod tragedije muzičara...
prvo mesto za koga ja znam je moj omiljeni jazz basist, jaco pastorius.
pred kraj karijere je slomio desnu ruku tako da nije mogao da svira.
karijeru je završio tako što ga je u tridesetim neko izbo nožem iza bara.
a muzika je bila tako puna života.
nego, mislim da se termin jazz mora potpuno liberalizovati
tako da obuhvata sve ono što ljudi nazovu jazzom. znam da se spidar i chandra neće složiti, ali ako ne prihvatim korporacijski mambodžambo -acid jazz, nazvaću to jazzom.
s druge strane, ako st germain provuče dave brubecka kroz
njihovu viziju modernog - a to je recimo nekakav elektronski
fazon, onda je to ono što se radi već ceo vek - stari standardi na novi način.
to je duša jazza. iako je st germain prilično sterilan za moj ukus,
oni su jedna vrsta fjužna za devedesete. i na kraju.. ne mogu da
verujem da ću ja ovo reći... ako blue note kaže da je to jazz,
onda jeste. čisto zbog onoga što blue note jeste. (us3? jel' jazz?
poslušaj odakle sve dolaze ti sjajni sempli )
primer: mnogi su bili skandalizovani čuvši molvaerov khmer, koji je
izdat za inače vrlo poš i krajnje akademski nastrojen ecm. sudeći
po prodaji, na tu kombinaciju su ljudi potpuno otkinuli.
posledica: molvaer izdaje jedan od najboljih jazz albuma u poslednjoj
deceniji, otvara put za desetine mlađih muzičara, ecm mlati para kao
nikada i mnogi novi mladi muzičari će uskoro nastaviti ecm tradiciju.
zaključak: mora se eksperimentisati.
#13
Posted 06 October 2003 - 13:13
ajde dodaću da je potrebno i mnogo duvana,
kao i da je napolju noć a roletne spuštene.
i da je dan bio dobar ali treba mu najbolji kraj.
svašta se juri po glavi i na zvučnicima upaljene
male sveće, da bi gledao odakle dolazi zvuk.
i niko ne sme da te uznemiri do ujutru.
Mmmmmmmmm... Uzivancija.
nego kad smo već kod tragedije muzičara...
prvo mesto za koga ja znam je moj omiljeni jazz basist, jaco pastorius.
Jaco je legenda, premda su meni drazi njegovi rani radovi sa Weather Reportom. Od kasnijih tu je onaj album sa Bireli Lagreneom. Dva potpuna genija. Steta sto je Jaco tako mald zavrsio, a Bireli otisao skroz u francuski jazz...
Chet je ziveo nesto duze, ali njegova biografija je neverovatna prica. Na kraju su ga nasli mrtvog, pao je kroz prozor svoje sobe, cini mi se u Amsterdamu.
nego, mislim da se termin jazz mora potpuno liberalizovati
tako da obuhvata sve ono što ljudi nazovu jazzom. znam da se spidar i chandra neće složiti, ali ako ne prihvatim korporacijski mambodžambo -acid jazz, nazvaću to jazzom.
s druge strane, ako st germain provuče dave brubecka kroz
njihovu viziju modernog - a to je recimo nekakav elektronski
fazon, onda je to ono što se radi već ceo vek - stari standardi na novi način.
to je duša jazza. iako je st germain prilično sterilan za moj ukus,
oni su jedna vrsta fjužna za devedesete. i na kraju.. ne mogu da
verujem da ću ja ovo reći... ako blue note kaže da je to jazz,
onda jeste. čisto zbog onoga što blue note jeste. (us3? jel' jazz?
poslušaj odakle sve dolaze ti sjajni sempli )
mozes da liberalizujes termin "jazz" posebno zato sto se jazz tokom godina jako menjao i sve i svasta je potpadalo pod definiciju zanra. mnogi ortodoksni jazzeri ni danas ne priznaju neke stvari koje su odavno deo istorije, jazz rock na primer, pa tvrde da je jazz samo ono sto je snimljeno pre Bitches Brew. Ali na isti problem je nailazio i Parker kada je pocinjao bebop. Mnogi su smatrali da to nije "normalna" muzika, da to nije jazz, da se uz to ne moze plesati...
Ne znam je li iko uspeo da definise jazz. Za mene je to svirana muzika koja dopusta muzicaru slobodu improvizacije i menjanja originalne teme. E sad je pitanje sta potpada pod tu definiciju, a sta ne? A to je verovatno opet vrlo subjektivna stvar.
Cini mi se da postoje dve glavne struje u novom jazzu. Jednu cine nejazzeri koji pokusavaju da koketiraju sa jazzom (us3, na primer), a drugu jazzeri koji zele da prosire granice jazza (Jarrett ka klasici, Martin&Medeski&Wood ka alternativnom rocku, psihodeliji, Molvear ka tehnu). Po inerciji bih uvek samo muziku ovih drugih svrstao u jazz...
Molvaerov album koji pominjes preslusao sam puno puta i prijatan mi je iako ne vidim da je napravio tu nesto epohalno novo. Pre bih rekao da je to produzetak Milesovih eksperimenata iz osamdesetih...
#14
Posted 06 October 2003 - 16:05
I remember Clifford. B)
A majls, tezak narkoman !!!! ?
Edited by mikkor, 06 October 2003 - 16:15.
#15
Posted 06 October 2003 - 16:20
Da li je US3 jazz??? Jok ja sam, poslusaj Move Your Body, vrh shmeckerice .. .Dakle, sednes uz flasu nekog jakog alkohola, spustis roletne tek toliko da malo sunca dopire kroz prorede i odvrnes Milesov Kind of Blue
... ako blue note kaže da je to jazz,
onda jeste. čisto zbog onoga što blue note jeste. (us3? jel' jazz?
poslušaj odakle sve dolaze ti sjajni sempli )
Meni je i tehno jazz, ako je dovoljno inteligentan. Samo Rock nije jazz, to je najcesce susta suprotnost