kakav predikament... strasno, ne mogu ni da zamislim kako ste se svi osecali. ali zasto svadbu nisu otkazali?...mislim, mogu da pretpostavim zasto, jer se to njih nije doticalo, ali zar se niko nije stavio u tvoju kozu i pokazao respekta prema tebi i tvojima?
mislim da je i ovde slicno sto se tice sredine, uticaje i pritisaka, sa tom razlikom da je ovde, u moru miliona razlicitih, mnogo lakse izbeci te tradicije i obicaje. rekla si da je trend velikih svadbenih slavlja u porastu u tvojoj okolini, a ja vidim nesto obratno ovde. opet, ne govorim za celu usa, nego samo moje okruzenje. mislim da je sve vise onih koji su prevazisli nekakva pompezna vencanja i pokazivanja ciji je veci ( ...dijamanata, bre ), a sve vise razumnijih i prakticnijih odluka i vise originalnih ideja. doduse, ponekad su ovi originalni i vrlo komicni....bese li prosle nedelje neki par koji se vencao u balonu, pa se balon srusio?...svi su ok, ali su poceli married life with a bang
Ma pusti, ovi se svi bili vec napalili, pice kupljeno, sala pogodjena, prasci i telad jos zivi, ali vec na smrt osudjeni... E sad samo zamisli moju mamu, to joj je bio poslednji zivi brat... Ali bas kao i u tvom slucaju, moji pristali na njihovu igru, verujuci da meni time cine bolje. Vidim da si imala vrlo slican slucaj, pa se ovaj put sigurno dobro razumemo .
Jos par zanimljivosti s Vilhelminine svadbe. Nadam se da ce biti zanimljivo i da necu smarati. Meni je danas uglavnom smesno, kad se svega setim.
Scena prva: Treba mene otac da izvede i "preda" buducoj porodici, pa onda svi idemo u opstinu na vencanje. Problem je u tome sto ja imam svoj stan, a otac je doputovao 1000 km (kod mene u goste, spava na kaucu ) da prisustvuje mom vencanju. Problem resen tako sto me je "izveo" brat.
Scena druga: Rekoh im da im slucajno ne padne na pamet da mi na haljinu kace nekakve novcanice. Mislis da nisu? Izadjemo moj brat i ja pred zgradu, a vec idu trojica prema nama s dojce markama. Pustim ih da obave svoje, da ne kvarim trenutak. Btw, godina je 1988.
Scena treca: Potpisasmo se gde treba i sad sledi kolo ispred opstine. Protokolom je predvidjeno da ga snajka povede, ali snajka u zivotu nije tako nesto ni videla, a kamoli tancovala. Stajala snajka Vilhelmina tj ja malo sa strane, i onda mi ih bude zao i resim da im ucinim po volji. Ubacim se tamo negde usred kola, ali zacas se oni s jedne strane puste i ispadne da ja vodim to kolo. `Ajde neka, kad im je ceif, meni ionako vise-manje svejedno. Posle im je ta fotografija bila krunski dokaz da ja ustvari strasno volim da igram kolo, samo se pravim vazna i pametna, pa tvrdim da niti volim, niti umem .
Scena cetvrta: Obicaj je u tom malom gradu da svadbena povorka prodje glavnom ulicom, da je svi vide i osacuju snajku, pa dalje moze i kolima, ako je lokal daleko. Ja rekla da necu da me vode kao mecku, hocu da se vozim u belom mercedesu . Pribavili oni meni merdzu, seli mladozenja i ja u njega, ali svi svatovi peske za nama, celom glavnom ulicom. Bilo je kao u Ko to tamo peva, kad idu za onom sahranom, pa malo trce, malo uspore, kako vec nas merdza ubrza ili pusti gas.
Scena peta: Pojma nisam imala da cu morati da se izljubim s cca 220 ljudi. Dobar broj njih su cinile dobre i krajnje dobronamerne zene iz Bugarske, gde je obicaj da se ljubi posred usta, i nikako drugacije. Bila sam u trecem mesecu trudnoce, jedva mi zeludac ostao na mestu.
Scena sesta i najmucnija od svih pobrojanih i nepobrojanih: Cita neki majmun (i danas ne znam u kom svojstvu) telegrame koji su u medjuvremenu pristigli. Vecina je od meni dragih ljudi iz dalekog Splita, koji bas nikako nisu mogli da dodju, ali su tog dana mislili na mene. Tip se krevelji i napadno naglasava reci i fraze kao sto su "obitelj", "cijenjeni", "stovanim svatovima" i sl. Ja se pitam kojeg djavola tamo uopste radim i sto ih sve ne posaljem u tri lepe.
Scena sedma: Svi su vec podnapiti, vecernji je sat, kad stize komanda: svi vojni obveznici da se momentalno otrezne i krenu na svoje polozaje. To je bio dan kad se desio cuveni incident na Zutoj gredi.
Ja ostala da se cudim sta me snaslo; i dan danas se cudim .
A sto se tice zapadnoevropskih/americkih obicaja, cini mi se da ovi meni blizi malo kaskaju za onim tvojim. Bas sad su u modi sve one vencanice tipa nadoslih puslica, nevidjeni cvetni aranzmani, ziva muzika za ples, deveruse u istovetnim haljinama, sav taj preskupi kiceraj... Valjda ce ih proci.