nisam probao govno pa znam da nije ukusno. odgledao sam Murov film "Sicko". jedini koji pricaju protiv tog filma su kapitalisti.
onda zivi u zabludi.
americko zdravstvo ima dosta svojih problema, ali "sicko" ni priblizno ne opisuje situaciju te je neistina da protiv njega pricaju jedino "kapitalist" (sta god ti podrazumevao pod tim terminom)
kako te ne smori da ponavljas te prazne mantre. kapitalizam u teoriji kaze: kada imas samo motiv profita, takmicarsku ekonomiju, i zakone ponude i potraznje, takav "lese fer" sistem ce doneti dobrobit za sve. kako to? "nevidljivom rukom slobodnog trzista". e ljudi veruju u svakakve gluposti.
nisu gluposti. ponavljam, jedini nacin da u slobodnom trzistu zaradis pare jeste da ponudis sto kvalitetniji proizvod za sto manju cenu, tj da zadovoljis potrebe korisnika. Sa druge strane moras da se takmicis sa konkurencijom i u tome da najbolje radnike najvise nagradjujes i da im obezbedjujes bolje uslove na poslu kako bi bili produktivniji. Mozes ti biti zao i pohlepan koliko god hoces, ali u uslovima fer takmicenja moras da nudis bolje uslove radnicima i korisnicima da bi zaradio novac.
Najocigledniji primer su ti nesrece na radu. i pre uvodjenja zakona u americi broj nesreca se drasticno smanjivao, zato sto kako ljudi postaju bogatiji, tako vode vise racuna o bezbednosti i drugim stvarima. Da si takav zakon uveo pre 300 godina bilo gde, imao bi samo kontraefekat u vidu izumiranja odredjenih privrednih grana i samim tim opstem povecanju siromastva.
u praksi je pokazano da sto je manje regulacije to su vece razlike u ekonomskoj moci izmedju kapitalista i radnika, sto znaci da se manjuje moc radnika da postignu dogovor sa vlasnikom oko uslova rada, sto rezultira vecom ekploatacijom radnika, sto onda rezultira u jos vecoj ekonomskoj razlici.
tacno je da sa manje regulacije rastu razlike u ekonomskoj moci izmedju kapitaliste i radnika, ali to ne znaci apsolutno nista dok se ta ekonomska moc ne prelije u politicku moc koja uvodi regulacije koje smanjuju mogucnost bilo kakve konkurencije, a to je ono sto omogucava radnicima bolje uslove, a korisnicima usluga nize cene
gazda firme u kojoj ja radim ima 1000 puta vecu platu od mene, i jos vise u odnosu na radnika koji tek pocinje posao, pa sta. Covek vodi firmu koja jako dobro funkcionise i zasluzuje svaki dolar svoje plate. Apsolutno ne postoji opravdanje da mu drzava uzima jovo-nanovo veliki deo novca koji zaradjuje.
postoji nesto sto se zove ciklus siromastva. u sustini- oni koji su siromasni imaju poteskoce zbog svog siromastva (npr manjak kapitala da se osposobe za posao, manjak veza), a te poteskoce onda opet dodatno samo povecavaju njihovo siromastvo, (i taj ciklus siromastva je ono sto tera ljude u kriminal) i skoro ga je nemoguce slomiti za nekog pojedinca ili porodicu ako nema spoljne pomoci. kapitalizam je sistem koji em sto u sebi nema mehanizam za lomnjelje tog ciklusa siromastva, ali je najgore to sto ni ne zeli da ga ima, jer se ne temelji na obziru prema drugima, vec samo na obziru prema sebi- osnova kapitalizma je motiv profita.
zatvoreni su u ciklusu siromastva zato sto postoje zakoni koji diskriminisu protiv onih sa malim skilovima, tako da oni ne mogu ni da ih steknu i da uznapreduju.
davanjem nekome novca bez zaposljavanja ga cini samo zavisnim od iste te novcane pomoci.
vise je u borbi protiv siromastva postigao recimo Microsoft, nego bilo koji drzavni program za pomoc siromastva
u praksi je pokazano da drzava koja regulise trziste da bi pomogla radnike u praksi smanjuje siromastvo ( http://en.wikipedia....ects_on_poverty ), a da sto drzava vise deregulisanje trzista to vise dolazi do oligopola (formalno ubacujuci kapitalizam u kontradikciju jer ima sve manje pravog "takmicenja" u ekonomiji) i sve vise se povecava siromastvo, i sve vise takvo drustvo postaje plutokratija.
si procitao ovaj rad koji se navodi kao referenca?
sta im uopste znaci postavljanje granice na 40% srednjih prihoda? mozes u svakoj zemlji po tom kriterijumu iskoreniti siromastvo. Uzmes 100% sveg novca i rasporedis svima jednako, svaki put. Samo sta je mana tog plana, sto insistiranje na jednakosti rezultata vodi ka smanjivanju produktivnosti (ljudi gube motiv za rad jer bez obzira na ponasanje, rezultat je isti) tako da na kraju zavrsavamo sa 100% siromasnih iako su po navedenom kriterijumu svi ovi bogati.
u tabeli ispod brojke koje ne govore u prilog drzavnim intervencijama. Pogledaj odnos GDP-a po glavi stanovnika i procenta novca koji se trosi na wellfare