Gde trebamo traziti uzrocnike za tezu o kolektivnoj odgovornosti ?
Koreni su duboki,i po mom dubokom uverenju dosezu do samog rodjenja individue.Nacin na koji se individua formira kao licnost pa do genetike i interakcije sa okolinom.Tu mi kao "gotov proizvod" dobijamo individue koje kasnije nakon sazrevanja prihvataju kolektivnu odgornost i individue koje ne prihvataju odgovornost za nesto u sta nisu ucestvovali . Sam pojam "kolektivna odgovornost" ne treba biti osporavan, kao i svi drugi pojmovi i on je plod ljudske potrebe za iznalazenjem nacina u resavanju razlicitih pojava i problema drustva u celini ( kako tvrde vecina idividualista ) .
Meni je (kao zadrtom analiticharu, koji sve pokushava da svede prvenstveno na neki polu-lingvistichki problem o upotrebi izraza u svakodnevnom jeziku
) ovaj deo problema najzanimljiviji
Izraz (ili kako ti ovde kazhesh pojam) ne mozhe biti osporavan, on se koristi u jezichkoj praksi vec odredjeno vreme, te se koristi. Ono shto mozhe jeste i ono shto pokushavaju oni koji brane tezu o nepostojanju kolektivne odgovornosti - pokushati da se pokazhe da upotreba tog izraza 'parazitira' na iskazima o pojedinachnoj odgovornosti, odnosno, da je, praktichno, kolektivna odgovornost skup pojedinachnih odgovornosti (oprostite na nepreciznosti, pishem pomalo vec umoran). Ovo je inache, precutno priznavanje onih koji porichu postojanje kolektivne odgovornosti da je teret dokaza u ovom sluchaju na njima (that makes sense, shto se lingvistichke strane tiche - treba objasniti zashto se jedan izraz toliko dugo pojavljuje u jeziku, ako ne oznachava nishta samostalno).
Sad, ja mislim da je najznachajniji argument - na koji nije u potpunosti odgovoreno sa druge strane (i zato bih verovatno bio na strani 'pojedinachne odgovornosti', ako bih morao da je odaberem, otherwise sam skeptik kao i uvek
) onaj koji je izveden oslanjajuci se na jednu, prilichno intuitivnu pretpsotavku:
za pripisivanje moralne krivice (i odgovnornosti) je neophodno postojanje (moralno) loshih namera izvodioca postupka koji moralno ocenjujemo. Bez postojanja loshih namera mozhemo nekoga krivichno goniti, ali ukoliko ih ne pripishemo, teshko je da za neki postupak mozhemo pripisati moralnu krivicu. (sad, problem kod pozivanja na 'intuitivne pretpostavke' jeste shto ... pa intuicija je prilichno neprecizna i nenauchna stvar, i uvek tu dolazi do razmimolizahenja)
Ukoliko je ova pretpostavka ispravna, oni koji tvrde da psotoji moralna kolektivna odgovornost bi morali objasniti shta znache kolektivni postupci, i shto je bitnije, shta znachi to da grupa ima kolektivne namere (opet, ovo objashnjenje ne bi smelo parazitirati na prostom skupu individualniih namera, jer bi tako bilo neupotrebljivo).
Mogucnosti odgovora druge strane na ovaj problem nisu potpuno velike - objasniti shta znachi da grupa ima kolektivne namere, ili neki 'izokolni argument' koji bi pokazao zashto sve to mozhe da leti i bez tog objashnjenja.
Ja prvu mogucnost nisam kod nekoga video da je preterano dobro izvedena, dok se druga razvila u nekoliko (e, ovde u igru ulazi moj utisak, nishta racionalno) neubedljivih pravaca:
- prvi je problem vratiti opet na pochetnu poziciju - poshto postoji konzistetna jezichka upotreba problematichnog izraza, nije potrebno potpuno objashnjenje da bi se priznalo postojanje kolektivne odgovornosti
- drugi je malo vishe obecavajuci, i ovo je pravac koji bi se meni svideo - isticanje toga da mi chesto pokazujemo emocije prema grupi (besni smo na neki kolektiv, ne na svakog pojedinca tog kolektiva, nego na kolektiv uopshte) shto pokazujue da njima na neki nachin pripisujemo intencionalnost akcija
- treci je relativno povezan sa drugim, s tim shto skrece sa socioloshko-psiholoshke poente opet na lingivstichku - postoji klasa predikata koji nisu primenjivi na individue (npr. 'izabrali su predsednika' ), a svaki od njih oznachava akcije za koje pretpostavljamo da su intencionalne
Sad, od ubedljivosti ovih odgovoa najvishe zavisi ubedljivost pozicije nekoga ko brani postojanje kolektivne moralne odgovornosti, ali mislim da se mora otici malo dalje od drugog i treceg, da bi se ta pozicija ojachala.
Enihau, udavih ja sa ovime, shto naravno nije niti jedini, niti najznachajniji aspekt problema, vec samo meni najinteresantniji, tak' da se izvinjavam unapred za digresiju
p.s.
Hvala za link !
Nema na chemu. Stanford enc of philosophy je, btw, najpouzdaniji internet izvor preglenih tekstova begginer and intermediate nivoa za vecinu modernih filozofskih stvari, i svakako bih tekstove odatle preporuchio kao uvod u vecinu stvari iz danashnje filozofije
Evo jednog interesantnog teksta, koji se bavi MORALNOM odgovornošću za kolektivni zločin - i sa aspekta individue, i sa aspekta gupe. Tekst je prilično dugačak, ali zaista kvalitetan.
Odgovori na mnoga postavljena pitanja i dileme na ovoj temi, mnogu se pronaći u ovom tekstu, ako ste pažljiv čitalac .
Moralna odgovornost za kolektivni zločin
Premda se ja obichno "hvatam za pishtolj" kad vidim nekog sa politichkih nauka da pricha o etici, ovaj tekst je izuzetak, prilichno kvalitetno napisano. Fala vi na linku.