well, yes. ja recimo radim sa veoma dobro placenim i u londonu utemeljenim ljudima, i svako malo neko emigrira negde, prevenstveno zbog avanturizma, poneko zbog poreza, od nas 40-ak, u poslednje dve godine dvoje odose bas u au, jedna u cali, jedan bas prosle nedelje zapali za bahame (mislim, kupio kucu i odselio se, ne na odmor), i svi u 30-im i 40-im. i onaj ko je siromasan i u 20-im zapravo moze da zavidi nekom ko je u 40-im, ima porodicu, ima pare i ima karijeru u kojoj je competitive na svetskom trzistu, jer je tome zaista bolje. onaj ko zavidi, doduse, onda moze da se priseti da je i ovaj u 40-im nekad takodje bio na pocetku ali noskich je u pravu, imigracija je daleko najbolja za one koji su vec etablirani na nekom svetskom trzistu rada, vec imaju dobru karijeru iza sebe i znatnu ustedjevinu i mogu da dobiju dobro placen posao na daljinu, jos pre nego sto udju u zemlju.
Ti i Noskich upravo konstatovali da je bolje biti bogat nego siromasan.
Ja sam prethodno razumela Noskicha da je najbolje emigrantima u cedrdesetim s decom, koji su vec utemeljeni, bla-bla... Ako je mislio na to da treba imati dobru karijeru i znatnu ustedjevinu (kao sto si ti, izgleda, razumela), onda sto to nije i rekao? Kakve veze imaju godine i deca? Mislim, covek moze imati dovoljno respektabilne karijere iza sebe i u ranim tridesetim, a pare se mogu i naslediti, ne moraju se nuzno ustedeti. I eto dobre podloge za selidbu gde ti srce pozeli.
U tom slucaju se pitam odakle Noskichu ideja da se poredi s takvim ljudima. Sta sad, treba svi da se obesimo sto nismo Arnold Schwarzenegger? Tom emigrantu bas dobro ide
Da ne budem nejasna: Noskich je jedan mlad imigrant, i po godinama i po emigrantskom stazu, koji uz to dolazi iz Srbije, pa bi mu tom smislu bilo primerenije da se poredi s onim boat-people, nego s dobro utemeljenim cetrdesetogodsisnjacima s decom i karijerama. Mozda onda uspe da uvidi i neke sopstvene prednosti.
Nijedan posao ponudjen u zivotu nisam odbio. Problem je sto se vrlo malo toga nudi, od tih 5 poslova 4 su bila na univerzitetu, svi su bili ograniceni na mesec-2
i nisu bili u struci. Znaci nigde me ne vode, nikakvo iskustvo, tapkanje u mestu. Van univerziteta ni na intervju me ne pozivaju.
Ne znam kako su se tebi ponudili ovi poslovi. Meni nijedan nije hteo, sve sam morala sama da nadjem.
Ajd´ salu na stranu (ako je uopste sala
) . Dok god tebi ne silazi s pameti ta tvoja struka za koju si se skolovao, neces naci nikakav drugi posao, a nisi u prilici da biras. Poslodavci osete kad nameravas samo da otaljas posao za neku kintu ili da ti prodje vreme, a kada stvarno zelis da radis. Primaju samo u potonjem slucaju, tebe ili nekog drugog. Nikome ne treba neko ko ce u svakoj pauzi za kafu trcati da nadje bolji posao jer postojeci nije u skladu s njegovim zeljama i ocekivanjima. Sta god radio, pravi poslodavac s pravom ocekuje da se tome posvetis 100%, bilo da raznosis pice ili pronalazis lek protiv raka, a ti mi uopste ne izgledas spreman na to. S takvim stavom, ja te ne bih zaposlila.
U Koreju i Japan se ne razumem, bas kao ni ti, ali mislim da bi ti tek tamo mogucnosti bile krajnje ogranicene jer ne znas lokalni jezik, sve da je zivot tamo stvarno bolji nego u Australiji, u sta cisto sumnjam.