Poenta mog razmisljanja na ovaj nacin jeste da su banke koje su proizvoljno menjale kamatu, odnosno na osnovu ugovora u kom su doveli korisnike kredita u neravnopravan polozaj, zapravo dali klijentima pravo da traze ponistenje celokupnog ugovora. Bar meni kao laiku lici da imaju pravo na to. E sad, kako "prebiti" ono sto je banka dala, sa onim sto je klijent isplatio?- i posto je predmet ugovora ustvari davanje novca za kupovinu tacno odredjenog stana mozda je i ta opcija moguca...
Sudovi presudjuju po tuzbama za povecanje kamata, pa koliko mogu da procitam po novinama, udruzenje efektiva sada uglavnom trazi da se valutni rizik preuzme ili banke ili drzava. Mislim da je Brusli pisao skoro da je to politicka odluka, i slazem se sa tom konstatacijom. Po meni ponistavanje ugovora zbog dovodjenja drugog u zabludu ima zakonskog osnova, tako da na ovaj nacin vecina koji su stvarno u problemu mogu da se izvuku iz kredita.
Boldovana opcija nije moguca. Ako je banka nezakonito uvecala kamatu onda sud moze da presudi da se nezakonito uvecanje ponisti i vrati klijentu. Nikako nije moguce da banka uzme stan a klijentu vrati pare koje je uplacivao do tada. Ponavljam banka je klijentu dala
novac i novac je predmet otplate kredita. Placanjem rate kredita se ne otplaćuje stan, već se vraća pozajmljeni novac + kamata. Stan je plaćen u celosti pozajmljenim novcem. Stan se stavlja pod hipoteku kao garancija da će banka povratiti barem deo novca ako klijent više ne bude u stanju da plaća rate, ali banka nije strana u prodaji stana.
Tvoj način bi ubrzo doveo do toga da banke znacajno povecaju kamate kod novih kredita u cilju pokrivanja velikih gubitaka koje bi imale kada bi se svako raskidanje ugovora zavrsavalo tako kako "mali Perica" zamislja da bi "bilo pravedno".
Banke nisu dobrotvorna društva koja pomažu beskućnicima da do dođu do stanova već profitne ustanove koje profitiraju plasiranjem novca u formi kredita.
Svako uzimanje kredita je neka vrsta kocke. Klijent se nada da (1)valuta u kojoj je indeksiran kredit neće rasti brže u odnosu na dinar nego njegova plata u dinarima, (2) da neće izgubiti posao i da mu plata neće padati itd. Kao kod svakog kockanja i kod uzimanja kredita ponekad se izgubi. Pretpostavljam da niko ne očekuje da se organizuje "samodoprinos" za pokrivanje gubitaka onih koji izgube u kladionici? Zašto bi se isto očekivalo za one koji su se kockali sa kreditima i izgubili na toj kocki.
Ovde ne pričam o nezakonitim promenama kamate, ali oni koji su uzimali kredite indeksirane u švajcarskim francima su pukli i bez nezakonitih manipulacija procentima kamate zahvaljujući rastu CHF u odnosu na EUR i posledično u odnosu na dinar. Ne vidim zašto bi svi morali da dele troškove njihovog ličnog kockanja.
Edited by tomas.hokenberi, 18 February 2016 - 22:55.