Nije tacno. Pripadnost hriscanstvu moze (a ne mora) biti u konkurenciji sa pripadanjem porodici klanu ili plemenu. Najekstremniji primer primene Hristove poruke da je odanost Njemu i Bogu iznad odanosti porodici (napr: "Ko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan, i ko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan; i koji ne uzima krsta svoga i ne ide za mnom, nije mene dostojan") je fenomen monastva, ali je verska pripadnost i kod obicnog naroda relativizovala osecaj pripadnost porodici, nekad vise, nekad manje (po Veberu je recimo to bio jedan od uslova za razvijanje trgovine i vecih preduzeca na Zapadu). Sto se tice novije istorije, jedan od primera je sukob sekularnog nacionalizma i panislamizma u arapskim zemljama (mada bi komunisticki internacionalizam bio mozda i bolji primer).Hriscanstvo (religija uopste) je drugaciji tip pripadanja od pripadnosti porodici, klanu, plemenu itd. i ima izvor u drugacijem mentalnom aparatu.
U feudalnom drustvu sekundarni krug pripadanja nije bio bilo kakva zajednica (zato sam stavio navodnike), nego "lancana" i personalna odanost, od svog feudalnog gospodara do kralja.Porodica je primarni krug pripadanja i nekad i sad, a bice to i u buducnosti. Pleme je sekundarni krug pripadanja i nekad i sad, samo sto se danas ne zove pleme, nego nacija. Nikad nisam cuo da je bilo ko ikad osecao pripadnost "feudalnoj zajednici".
Prorokovanje nije zahvalan posao.Osecaj pripadnosti nadnacionalnim entitetima (ako se ikad pojavi) ce uvek biti iza osecaja nacionalnog pripadanja.