u ovom trenutku mi nemamo ni najblažu predstavu kako je nastao univerzum, tj. šta se dešavalo "pre"
postoje razne hipoteze naravno, uključujući i jednu od trajnijih da je univerzum samo neka vrsta simulacije, jedna od prihvaćenijih ili bar popularnijih je o multiverzumu, gde bi naš univerzum bio samo jedan od beskonačno mehurića ili da je naš univerzum smešten na event horizontu 4-dimenzionalne crne rupe... ne postoji dovoljno dokaza ni za jednu od njih u meri u kojoj imamo dokaze za big bang ili teoriju evolucije kojoj je ovaj topik namenjen, ali još bitnije ni jedna od tih hipoteza ne dobacuje ni blizu pitanja kako je sve počelo,
Prvo, ovo nisu hipoteze nego teorije.
Generalno se teorije o kosmogenezi slazu o prirodi prostora i vremena, te su manje vise konzistentne u tome da definisanje pojma kao sto je "pre" u takvom kontekstu nema smisla. Ne postoji "pre vremena" te teorije ne dobacuju tamo ne zato sto eto, nekom nije palo na pamet da se potrudi, nego zato sto izlazi iz smislenog okvira teorije. Ako recimo uspes da stvoris matematicki konzistentan okvir u kome se vreme ne posmatra kao inherentna dimenzija postojanja, onda se u tom okviru moze razmatrati sta je bilo pre vremena.
Ali, sve to nije u kontradikciji sa razlikom izmedju sistematskog, naucnog principa i verovanja koje se bazira na odbacivanju naucne metodologije, na emotivnom dozivljaju itd. Fizika (ovde se osvrcem na fiziku, zbog gornjih teorija) se kao nauka ne bavi dokazivanjem postojanja Boga iz jednostavnog razloga sto verovanje u istog nije bazirano na metodoloskom okviru fizike. Da neko recimo veruje u postojanje 12og zakona termodinamike koji kaze da toplota prelazi spontano sa hladnijeg na toplije telo, onda bi se odgovor na takvo "verovanje" mogao dati u okviru naucnog metoda fizike. Slicno sa bilo kojom drugom naukom - ne moze se naucni metod forsirati da da odgovor na pitanje koje je po definiciji van metodoloskog okvira. Kao sto se vernik ne moze naterati da da odgovor konzistentan naucnom metodu o recimo strukturi protona, mehanici kruznog kretanja ili nekoj hemijskoj reakciji, jer "religijsko verovanje" nema niti metodoloski okvir niti instrumente kojima bi na takvo pitanje odgovorilo, a odgovor koji bi dali bi mogao samo da se zasniva na nekakvom sistemu "verovanja" koje ne mora da odrazava nikakav racionalni pristup.
Shodno tome današnju astronomiju možemo uporediti sa religijom kad je nastajala.
Ne mozemo. Astronomija je nauka sa utvrdjenim metodama, instrumentima, logikom, modelima i konzistentim pristupom proucavanju teme. Religija (bilo koja) nije. Nekakve religije imaju narative koji slede nekakav uzrocno-posledicni pristup, ali ih to ne kvalifikuje kao nauku, vec upravo kao religiju sa narativom. Neke nemaju cak ni to, niti istome teze i zasnivaju se na pravilima, tabuima itd. koji nisu podlozni racionalnom ispitivanju. Religije su u najboljem slucaju "pred-naucni" pristup ojbasnjavanju pojava; sto ne znaci da nemaju svoju ulogu ili vaznost, ali kao sto slikarstvo ne pokusava da da alternativno objasnjenje fuzije vodonika, veci ima svoju sopstvenu svrhu, tako i religije imaju nekakvu svoju svrhu i to "silovanje" da im se svrha prosiri/produzi moze da ima destruktivne posledice, sto na samu religiju, sto na drustveni (i fizicki...tipa Djordana Bruna) zivot ucesnika.