Utvrđivanje činjenica o tome ko je prvi počeo nije relevantno za karakterizaciju postjugoslovenskih režima (isprovocirani nacizam/fašizam je takođe nacizam/fašizam) pa između ostalih i Miloševićevog a od čega bi zavisila sama mogućnost denacifikacije jer teško da se može denacifikovati nešto što nije nacističko ili u slučaju Tuđmanovog režima defašizovati nešto što nije fašističko što nikako ne znači da ne treba otkloniti sve elemente autoritarnih nacional-populističkih postkomunističkih režima (kako bih ja probao da ih klasifikujem) formiranih u toku raspada SFRJ.Po pitanju Tudjmanovog rezima se manje vise slazem sa Hill Billom - on jeste bio dobrim delom fasisticki. Medjutim, u hronologiji dogadjaja nema sumnje gde je ta ideologija imala jace uporiste krajem osamdesetih. Dok je Tudjman dosta toga morao uveze iz emigracije, Milosevic za tako nesto uopste nije imao potrebu jer je dobar deo Srbije vec bio spreman da krene na taj put.
Revolucija nije nužno nacistička niti je nacizam nužno revolucionaran (Hitlerov dolazak na vlast) dok centralizam jeste nužan elemenat nacizma ali ne i dovoljan jer mnogi režimi jesu centralistički a opet nisu nacistički.Meni je čudno da se i dalje ne (želi da) vidi da je Milošević preuzeo vlast ("antibirokratskom") revolucijom; ni on, ni njegovi odredi to nisu čak ni krili, zašto bi? I onda, konstatujemo kako se revolucijom (obrtanjem) došlo tamo gde se bilo, tj. u degenerisanom komunizmu!? Ajde da ta revolucija nije uspela, pa i nekako, ali uspela je u svemu što je kvalitativno htela, a kvantitativno tamo gde su i bili memorandumski prioriteti. Pre svega na planu centralističkog ustrojavanja Srbije.
Problem i jeste u tome što zakoni o kojima pričaš nisu bili nacistički. Npr. Miloševićev(Markovićev) ustav je bio sve samo ne nacistički. Ako navedeš ijednu nacističku odredbu pretpostavljam da će to biti pravo otkrovenje i veliki istraživački poduhvat....ono što mora to je da se obeleži diskontinuitet, da se zakoni nacističke države ne prihvataju kao važeći u bilo kom trenutku svog postojanja. Ti "zakoni" se moraju smatrati nezakonima, baš kao što se i nacistička država mora smatrati nedržavom...
Meni se čini da si dao još jedan vrlo jak argument u prilog tezi da režim malog diktatora nije bio nacistički jer ako dobro shvatam jednu od osnovnih teza Hane Arent onda presedana nema tj. nacizam karakteriše takav kvalitet i stepen državnog terora koji apsolutno onemogućava funkcionisanje bilo kakve opozicije a kamoli opozicije koja bi bila u stanju da ga sruši.Ja se i inače često dvoumim da li je uopšte moguće poraziti fašizam iznutra? Sigurno da jeste dok ne dođe na vlast, ali da li i tada? Da li smo mi presedan ili takav presedan nije u biti moguć? Ako nije moguć, onda je ovo što imamo sada (i još uvek) samo fašistička mimikrija za koju znamo da je rutinska do osvajanja vlasti, ali zašto bi bila nemoguća i "nakon toga"?
Edited by joakimvitriol, 20 July 2009 - 02:58.