Citam onomad knjigu "A Watcher on the Rhine" gospodina Brian-a Connell-a iz 1957e
na temu, izmedju ostalog, kako su se stvari sa denacifikacijom odvijale u Nemackoj posle 1947e godine kada su Saveznicke vlasti 'predali' denacifikacijske aktivnosti na odgovornost Nemcima. Prema navodima u knjizi, nedugo po 'predaju duznosti' Nemcima, denacifikacija se pretvorila u farsu a kao jedan od primera se navode dogadjaji u Bavarskoj, u lokalnoj 'upravi', obrazovanju i dalje redom. Dakle, redom se navode primeri - posle 1947e (kada je denacifikacija predata u ruke Nemcima) svih 1000 i nesto 'obrazovnih radnika' koji su prethodno bili udaljeni s posla (dok su se Saveznicke vlasti bavile denacifikaciom) je vraceno na posao. To je bilo, prema navodima u knjizi, cirka oko 60ak % nastavnog osoblja zaposlenog od strane Ministarstva prosvete. Slican procenat, a od ukupno 15000 zaposlenih, u Minisarstvu finansija cinili su bivshi Nacisti ( kaze covek "former Nazis", mozda je pravi prevod "nacoshi"?? ). Ministarstvo pravde (moje malo slovo, namerno) bilo je malo jace od prethodna dva sto se procenata tice - cirka oko 81% od ukupno 924 sudije/tuzilaca&co bili su bivshi Nacisti... I dalje redom, sa dodatnim osvrtom na western Germany - Ruhr gde su vecinu aktivnih industrijalaca (nema procenata, nazalost) cili, pogadjate, bivshi Nacisti... Sve to uz, manje-vise potvrdjene, price o (opljackanom) novcu koji je jos 1944e prebacen u zemlje koje nisu direktno ucestvovale u ratu/sukobima - a za 'bolje sutra' i uredna koordinacija aktivnosti na ekonomskom 'cudu' posle rata je simpaticna slika i prilika kako se reshavalo i reshilo pitanje denacifikacije u Nemackoj. Naravno, tu je i obavezni (u ovakvim prilikama) Willy Brandt al' sam to resio da preskocim posto i vrapci znaju...
Pitanje koje nama ostaje za danas & sutra je - dal' Srbija mora/moze/treba i bolje i vishe nego Nemacka. Ja evo vec par godina lupam glavu al' posto sam glup nikako da nadjem zadovoljavajuci odgovor.
Jel' ima predloga?
Mislim da ti nisi sasvim razumeo proces denacifikacije u Nemackoj. Daleko najveci i najvazniji deo tog posla koji je sproveden iskljucivo sa nemacke strane se dogodio posle 1968., a pogotovo sa dolaskom Vilija Branta na vlast. Kancelar pre toga je bio Kizinger koji je i sam bio clan NSDAP, tako da se zaista ne moze govoriti o temeljnoj denacifikaciji.
Procitaj nesto o Brantu, generaciji iz 68' koja je pocela da pita nepozeljna pitanja i kako je ta generacija postepeno tokom osamdesetih i devedesetih preuzela kormilo u Nemackoj i tako ucvrstila sistem koji jos uvek sistematski denacifikuje Nemacku i sprecava uspon ekstremnih desnicara u javnosti ili na izborima.