. Mi u po sada vazecoj teoriji ne mozemo nikada da napravimo brodove koji ce ici brzinom svetlosti. Plus, iako napravimo brodove cije se brzine priblizavaju 300.000 Km/s nama opet treba preko 100.000 godina da dodjemo do drugog ruba samo nase galaksije (o dalje da ni ne pricamo) a svi znamo da jedan covek ne zivi 100.000 godina da bi to putovanje preziveo. Elem, za istrazivanje svemirskog prostranstva u pravom smislu tog pojma sama brzina putovanja (brzina u konvencionalnom smislu te reci) je relativno nebitna stvar ukoliko nemas jos nesto pride sto ce ti omoguciti prevaljivanje puno vecih udaljenosti u kratkom vremenu, jel?
Kada bi se napravio neki brod koji ubrzava do 99,99% brzine svetlosti, a onda se u izvesnom trenutku okrene i počne da koči, zbog Ajnštajnove dilatacije vremena bi putovanje za članove posade subjektivno trajalo nekoliko decenija do najbližih zvezda. Na Zemlji bi prošli vekovi dok se oni ne vrate, ali bi za posadu to bile decenije. Znači, moguć je svet u kome se komunikacija između naselljnih planeta odvija takvim brodovima koji dolaze do ivice brzine svetlosti.
Problem je pogon. Kao što kilo uglja u sebi nema dovoljno energije ni da sostvenu težinu odnese u orbitu (pa parna mašina nije pravi izbor pogona za lansiranje sateleita, kao ni benzin ili dizel koji su preteški, tojest imaju premalo hemijske energije po kilogramu mase, ali tečni vodonik i kiseonik to mogu da obave), tako mi nemamo na raspolaganju nikakav pogon koji bi radio na takvo gorivo koje bi moglo da sopstvenu masu (i masu broda, pride) prvo ubrzava do 99% brzine svetlosti a onda usporava do ulaska u orbitu oko neke odabrane, daleke planete.
To bi morao da bude neki kontrolisani nuklearni ili sub-niklearni proces (recimo, materija i antimaterija), ali smo dalko i od nagoveštaja kako bi jedna takva kontrolisana (a ne stihijska) reakcija tehnički mogla da se izvede. To neki budući genijalac tek treba da smisli.
Ili da neko smisli način kako da se stvaraju kontrolisane "crvotočine" kroz prostor i vreme (wormholes), ali samo ako neko pre njega ili nje dokaže da su wormholes teorijski uopšte moguće i da čak i postoje .