то је било добро гледати пре 25 година...
Rađevka, otkriću ti jednu tajnu. Nije bitno da li će Džoni uopšte nešto da svira u ovoj prilici. Možda će jednostavno biti gost u TV emisiji i dati par saveta mladim snagama.
Znaš li ti iz koliko se slušalica i zvučnika u ovom trenutku čuju pesme Azre, bilo koja od onih par stotina? Džoni je dao mnogo više nego što je bilo dovoljno da zasluži poštovanje a bogami i platu za svoj, malo je reći - plodonosni rad. Čini mi se da nisam jedini kome je ko zna koliko puta ponovno preslušavanje "Sunčane strane ulice" ili "Filigranskih pločnika" ulepšalo dan i dalo veru u sposobnost ljudskog duha da se izdigne iz blata. To je umetnost. A to nije palo s neba, neko je prolio mnogo znoja, imao talenta, hrabrosti, ludosti, sreće da ulepša život milionima ljudi.
Kad god se neko seti da mu za sve to oda bilo kakvu vrstu priznanja ja se radujem. Pomenuo sam u Milča Mančevskog, makedonskog režisera, koji u intervjuu za "Vreme" (
http://www.vreme.com...w.php?id=613771 ) o Džoniju kaže ovo:
Volim Džonija, njegove stihove, rad, energiju, sve ono što je značio nekada, i što nekima od nas još uvek znači. Energija, vizuelnost i dubina njegovih stihova još uvek funkcionišu, i tu nije reč samo o nostalgiji za jednim vremenima.
Milčo je čovek od ukusa, to zna svako ko je pogledao neki njegov film (zna recimo Tom Vejts koji mu je dao jednu pesmu za "Senke").
A ovi orvelovski reality likovi bi mogli na drugi način da se oduže Džoniju - u parama. I to bih podržao iz sve snage.
Što se tiče tvoje konstatacije da je to bilo bolje gledati pre 25 godina... Da vidimo, to bi dakle bila 1983. godina, leto. Bio je koncert Azre u Herceg-Novom i drugari su me zvali da idemo, ali ja pametnjaković-osnovac neću, daleko je da se hoda od Zelenike do Herceg-Novog. Posle sam gledao Azru 1988. u Novom Sadu, ali sam se godinama grizao zašto nisam otišao 1983. da vidim legendarnu trojku Štulić - Leiner - Hrnjak. Tek nedavno mi je prijatelj koji je prisustvovao koncertu ispričao da je tada u Herceg-Novom Džoni u stvari svirao sa nekim drugim bubnjarem jer je Leiner valjda bio u vojsci i drugim basistom jer je Hrnjak već bio napustio grupu, i da je svirka bila uglavnom promocija albuma "Kad fazani lete".
Od Štulića ne treba tražiti, zahtevati da nas zabavi, dao je dovoljno. A eventualni povratak koji bi bio rezultat njegove želje da ponovo svira uživo ili snima albume dočekao bih sa velikom radošću, naravno. Pre par meseci je rekao da ima spremnih šezdeset pesama, trideset obrada i trideset njegovih. Videćemo šta će uraditi s tim pesmama.