Izbori, pa da se najzad tačno prebrojimo koliko od čega stvarno ima. Ovako imamo potpuno zamagljenu sliku. Pomahnitali Koštunica suvereno razvaljuje ovo što je ostalo od Srbiju, ali niko ne zna koliku on stvarno podršku ima. Najoptmističkije procene idu do 10%, ali se većina kreće oko jednocifrenog procenta. Bili su predsednički izbori i Grobar je pokupio 2 miliona glasova. Međutim veliko je pitanje da li je to 2 miliona glasova za SRS. Tadić je pokupio nešto preko 2 miliona glasova, ali to svakako nije više od dva miliona glasova za DS. A sad je već očigledno da Tadić nema pojma šta bi radio s tim glasovima.palamudeći šta ste teli da kažete tadiću ne vodi ničemu, ajde da čujem ŠTA JE IZLAZ IZ OVOGA!?!?
Vladajuća kolacija ne funkcioniše, vlada ne funkcioniše. Kosovo je crna rupa kojom se maskiraju i zaklanjaju svi ostali problemi u Srbiji. Ovako više ne može. Zato, izbori, pa šta bude. Ovim femkanjem i neodlučnim tapkanjem u mestu Tadić samo produžava status quo, ali ništa ne rešava.
Naravno, svestan sam da izbori nose rizik da SRS dobije većinu, ali prihvatam taj rizik. Ovako kako je, SRS ionako neformalno vlada i ne vidim neku bitnu razliku između toga i stanja kad oni i formalno uzmu vlast. Na kraju krajeva, ako većinska Srbija sada i u ovom trenutku želi SRS na vlasti, ja to moram da prihvatim. Neće mi biti nimalo drago, a vrlo uskoro će mi biti i izuzetno žao, i to zajedno sa jadnicima koji su glasali za SRS, ali nažalost, ja ne mogu njih da opismenjujem i otvaram im oči.
Ako većinska Srbija odluči da uništi svoju budućnost i budućnost svoje dece, to je njihovo pravo. Ali ja hoću da znam na čemu sam. Da li da se još nadam nečem boljem u budućnosti, ili da znam da ovo što sam dosad ostvario u životu, to mi je to, gornja granica, a odsad će biti samo gore.