Ljudi zar se vama ne cini da kuvanje polako odumire.Evo je gledam moju majku zadnjih dana.Trudi se jadna da kuva ali ni blizu babi.Secam se dok je njena majka bila ziva pa odemo kod njih.Sine pihtije,sarme,gulasi,strudle,torte,sitni kolaci....
Nema to vise kod ove mladje generacije a moja majka je vec u 70toj.Secam se da je baba pravila pite od kora koje sama razvuce oko stola ili one salcice sa salom.To bre niko vise ne ume da pravi ili ih sprema kao ja knedle.Da ne govorim o zimnici.Kada udjes u spajz da padnes na dupe.Barena paprika, kuvani paradajz, ajvar, pindzur....
Te zene su provodile dva meseca samo za zimnicu dok danas sacuvaj boze...Moja zena kada otvori konzervu a ne isece prste otvaramo Dom Perignon.Sa druge strane ja sam konj koji ne ume ni kupus da ukiseli.Evo prosle godine sam pokusao i rezultat je bio da se kupus teglio od garaze do kontejner za smece.Bre moj deda po majci je pravio i pastete ,svargle ,krvavice za onaj poznati svinjokolj.Nista zivo od toga nije ostalo. Poumirali ljudi i ono sto su znali sa njima.
I ja često o ovom razmišljam, počnite vi... a i ja ću da napišem nešto tokom dana. Sad nemam vremena, idem da pravim kolače i ručak.
Ja sam ipak tradicionalna domaćica, ko moja mama. Subotom i nedeljom ručak počinje da se pravi već posle doručka!
Edited by wegga, 09 February 2008 - 12:50.