Sve dok postoji anti-DSovska histerija i smaranje, mora neko smarati u drugom pravcu.
Znači, ideš smaranjem na smaranje?
Hmmm, pa dobro... I to može biti oblik borbe. Prednost mu je da je rezultat uvek 100% predvidljiv - smaranje u najčistijem obliku.
Otprilike kao kad nešto množiš s nulom. Rezultat je uvek i samo nula jer većina ljudi ima tu nezgodnu osobinu da ne voli ni smaranje, ni smarače.
Podrzavam diskusiju u kojoj cemo iznjeti konstruktivnu kritiku, i dati neku alternativu i prijedlog. Nazalost nijedan kriticar DS-a to sada nije uspio da iznese.
To je tvoje i zasad, samo tvoje mišljenje. Jedino, unikatno i potpuno usamljeno u ovoj diskusiji. Da li te je ta činjenica možda za jedan jedini infitezimalni trenutak navela na užasnu pomisao, da možda, MOŽDA, malčice, za malu, zanemarljivo malecnu, mrvicu - nisi u pravu?!
Ili možda i ti razmišljaš kao junak vica o Bosancu na autoputu (no offense za Bosance)?
Isto tako kada se pojavi jedna takva alternativa i koja (sa svim svojim manama) bude uspjela da postigne vise od DS-a ka ulasku u EU, zaboravicu da je taj DS ikada postojao i tu alternativu cu da podrzavam na isti nacin, i cak zustrije.
A šta je to
konkretno DS promenio i postigao ka ulasku u EU, osim što povremeno Tadić popriča s nekim iz EU i od njega dobije svečano i čvrsto obećanje "možda, sad će, samo što nije, videćemo, biće sigurno, ali ...", uz, naravno, topli stisak ruke i prijateljsko tapšanje po ramenu?
Što se tiče EU, praktično tu smo gde smo bili otprilike 6.oktobra 2000 ujutro. Formalno više nema sankcija, ali suštinski i dalje nema neke bitne razlike. U Evropi još nismo ni prihvaćeni, ni dobrodošli, i to je to. Nije DS zaslužna za takvo stanje, daleko od toga, ali (velika) krivica DS je to što ne (u)radi jedinu konkretnu stvar koju može da uradi, a to je da se barem ne pajta i ne podržava najveće (i jedine) domaće kočničare i sabotere približavanja Srbije Evropi.
A jok, vole oni Evropu, nije da ne vole, ali još više vole upravne odbore, a Tadić najviše voli da bude predsednik, pa makar predsednikovao na groblju zvanom Srbija. Nadam se da grešim, ali meni sad izgleda da je zbog tog cilja bacio pod noge i stranku, i principe, čak i lični ponos, i sve drugo što može da ga ometa na putu ka tom cilju. Ponaša se kao oni glupi noćni leptiri koji ne mogu da se otrgnu fatalnoj privlačnosti upaljene sijalice, iako možda čak i znaju da će se na kraju opržiti.
Edit: slova
Edited by Mashinovodja, 25 October 2007 - 12:34.