To je samo jedan od mogućih razloga da se osećaš srećno: dogodilo ti se nešto lepo i prijatno i došlo je neočekivano. A šta kad je očekivano? Recimo, kad nađeš elegantno i lepo rešenje za neki problem koji te je dugo mučio? Svako ko voli svoj posao, u tom slučaju se oseća srećan, čak i kad od toga nema nikakve materijalne koristi. Na primer, kao šahista koji je našao pravi redosled poteza kojim matira protivnika.Mislim da se mi prvo moramo dogovoriti za pojam sreca Mislim da je strogo gledano SRECA poprimila oblik raspolozenja kao najcesci rezultat iste, tj. imao si srece u necemu pa se dobro osjecas zbog toga.
Navedeni primeri su vrsta samopotvrđivanja, a čoveku je izuzetno važan i potreban taj osećaj da bi bio srećan.
Tu si u pravu, ali samo ako govorimo o SREĆI kao nasumičnom događaju, recimo, kao kad izađe tvoj broj na ruletu. Naravno da se u tom slučaju osećaš srećno jer smatraš da si tog trenutka u velikoj milosti boginje Fortune (Sreće).Na osnovu prvog posta, autora ove teme, mi zapravo govorimo o osjecaju dobrog raspolozenja koji je manifestacija emocija, dok je po meni SRECA fakticki dogadjaj u nasu korist koji se desio iako je po zakonu statistike i vjerovatnoce imao male sanse da se dogodi.
Kinezi su strasni kockari i kockanje je sastavni deo njihove tradicije i kulture. Razume se, kockaju se jer (naivno) očekuju da će tako zaraditi pare, ali dublji razlog je to što oni jako veruju u Sreću i kockanjem testiraju da li je imaju ili nemaju generalno u životu, a dobitak na kocki vide pre svega kao potvrdu da je imaju. I to ih čini srećnim.