Ah! Haringa, vodka majčica i pжаной хлеб. I, naravno, bez luka ne ide.
btw, nisam baš ljubitelj vodke, kao ni ostalih žestica koje se spravljaju od krumpira, hrastove kore ili sličnih prirodnih nusprodukata.
...
Moji su se u inostranstvu zalili da im je riba sa rostilja 'suva', pa sam otisao u kuhinju i izbunario ovu 'utenziliju' za kucu.
grill pan.jpg
a na povelikom americkom rostilju sa dve pregrade (jednu nisu koristili) sam im pokazao plocu za grilovanje.
grill-plate-angus-grill.jpg
Sa ruzmarinovom grancicom i maslinovim uljem - odmah su stvari dosle na svoje mesto.
doduse, to je bilo na terasi - brat bratu jedno 20 m2 i sto za ... sestoro.
A riba (sabljarka) mislim da je bila argentinska, a tuna italijanska, posto je moj Late_Father uvek samo voleo 'przenu riblju butku'! I to da bude hrskavo resh'!
Jedva da bi se odlucio da proba neki 'dressing'!
...
Takvu sličnu 'utenziliju' sam dobio na poklon za 30 god braka. Pred deset-12 godina sam u Muggiji kupio veliku 'gusanu' grill tavu, tešku kao sam vrag. Ispostavilo se da je najbolja za janjeće kotlete, koje mariniram 2-3 sata u medu, malo soja sosa i par kapi balsamica. Iste moji vole s pireom od batata i rikulom/rigom. Janjeći kotlet, jedino što jedem od te životinje (osim sira) dobro podnosi ruzmarin, naravno ne previše.
Nisam prijatelj roštilja i nikad nisam shvaćao ljude koji se pale na taj način pripreme mesa (koji smatram prilično primitivnim).
A tek sam u Belgiji vidio da se dagnje/pedoči/moules mogu spravljati na sto raznih načina, koji svi ne moraju, kao jaje jajetu, nalikovati buzari. Ni francuska kuhinja nije bila svjesna toga - sve su naučili od Belgijanaca.
S kamenicama, belons, sam bio familijaran još od marsejskih dana: sirove (preferiram), dimljene, pržene, grilane, pohane...
Sabljarku i ne volim bas, mislim da sam samo jednom sam spremao i mozda par puta narucio u restoranu za sve ove godine. Tunu rijetko kupujem, u zadnjih 10ak godina nikako. Radije kupim sardine, haringe i skuse, a od bijele ribe seabass ili seabream i to samo ako su bas svjeze. Slatkovodne ribe osim salmonida ne trosim uopste, a inace ribu ustvari jako malo trosim, mozda svega 2-3 puta mjesecno.
Imaju na Cricklwood-u dvije ribarnice koje drze neki Pakistanci/Bengalci od kojih samo onaj na kasi razumije sta mu se kaze i to polovicno. Kad mu kazem da ociste utrobu i krljust, a da ostave glavu i rep, obavezno odrezu ili rep ili glavu. Onda meni bude zao da se bunim i vracam jer i nije neki big deal ali ni ne budem sretan sa kupovinom pa onda i izbjegavam.
Najbolju sabljarku jeo sam pred 29 godina u Haniji na Kreti, u nekakvom crvenom umaku. Bila je sočna i korektno začinjena (lovor i crni papar). Tunu 'u šniclama' ne kupujem nikad, jedino koji put kod Portugalaca fine filete u teglici.
Bijelu ribu, osim lista, bakalara i, kojiput, Sv. Petra (John Dory) baš i ne preferiram - skuša, srdela, palamida i haringa su mi draže. Naravno, to se odnosi samo na svježu ribu.
O Criklewood, my Criklewood, our fearful trip is done...
Pa tamo sam i ja išao u kupovinu, naravno kod Pakistanaca.
A što se ne bi zaletio do Billingsgatea? Ako ja mogu u Bxl-u 7 stanica metroom, pa još 4 tramvajem do Rue Belgrade (meso, riba, kavijar i bisque d'écrevisse), mogao bi i ti do najbolje peškarije zapadno od Tokija.