Lektira
#46
Posted 11 January 2007 - 01:32
#47
Posted 11 January 2007 - 04:17
A kako se sva slova uče u 1. razredu osnovne škole, a integrali u 4. srednje, razlika je i više nego očigledna.
Otkad su integrali simbol teškog zadatka iz matematike. I "Zločin i kazna" i "Braća Karamazovi" su u mom iskustvu kao srednjoškolca bili prilično laki po pitanju intelektualnog napora.
Čovek je više mislio u smislu: ovde je zabranjen ulaz svima koji ne znaju geometriju... Mani integrale...
#48
Posted 11 January 2007 - 04:34
Nisam ni navela integrale kao primer teških zadataka, već kao nečega što se radi(lo) u 4. godini gimnazije, kao kontrast 1. osnovne.
Baš ste lep primer našli - ruski realizam.
"Lasciate ogne speranza, voi ch'intrate."
#49
Posted 11 January 2007 - 05:58
Sam profa je obicavao da na casove dolazi sa leptir masnom, a inace je vikendom za radio prenosio kosarkaske utakmice. Nije slepo insistirao na tome da svi procitaju svu lektiru, a znao je i da vecina nece da prodje kroz celog npr. "Don Kihota", a za mali broj djaka koje bas nije interesovao ovakav pristup i koji nisu uzimali ucesce u diskusijama je ocenjivao na standardni nacin - posto na kraju godine ostanu bez ocene, propitivao ih je 'o piscu' i 'o delu', na onaj standardni skolski nacin. Mislim da je u startu (naravno da niko pri upisu u taj razred nije razmisljao da ode da studira knjizevnost) imao pozitivan pristup da od vecine napravi, kako bi Bane iz serije "Grlom u jagode" rekao - 'ne umetnike, ali onu skolovanu publiku'.
Share & Enjoy
#50
Posted 11 January 2007 - 06:13
Ako ih nisi navela u tom smislu, onda si zamenila tezu u replici. Teški logički zadaci su iz: elementarne geometrije, teorije brojeva... Oni koji traže napor da se svaki deo postavljenog zadatka uzme kao svojevrsno pitanje i da se dođe do odgovora u kontekstu podrazumevanog sistema, koji se predaje još u ranim razredima. Tek kada se dođe do celine, koja istovremeno odgovara na svako od ovih pojedinačnih pitanja, tada imamo zadovoljavajuće rešen zadatak. Kako je to jedan profesor rekao: Nijedan zadatak nije rešen dok se za njega ne nađu tri rešenja.
Opisani postupak ti možda liči na hermeneutiku...
Pa? Ruski realizam... To ti je odrednica za Dostojevskog?
"Ana Karenjina" meni je remek-delo i ona spada u ovaj koš. A, napor shvatanja njene veličine zahteva ozbiljno iskustvo analize svih mogućih ispreplitanosti koje to delo nosi u sebi. To ti je kao kada neko čita "Gavrana", pa se baci u frljanje simbolima, šablonsko dekomponovanje, metafiziku, a potpuno zanemari ingenioznu "celinu pesme": svu njenu kompleksnost, višeslojonost, izvanredno sproveden psihološki razvoj "lirskog ja" od početka do kraja pesme...
A, čitanje dela po principima: projekcija, selekcija i katalogizacija, samo je "institucionalno čitanje dela".
U redu, meni je u vreme srednje škole bilo vrlo teško da čitam Grasove "Pseće godine". Ali, ne smatram to delo toliko vrednim koliko dva dela koja sam prethodno pomenuo.
A, posle srednje škole: "Hamleta" sam čitao dva meseca neprestano; neke pesme danima; na Njegoševa dela sam potrošio desetak meseci... Toliko sam iščitavao ova dela da sam zapamtio čitave delove napamet, uopšte nemajući nameru da ih naučim.
Jedan poznati kritičar starije generacije je govorio: Bolje jedno delo pročitaj kako treba, iako za to isto vreme možeš pročitati 50 dela! (Parafrazirao sam.) Ovo ne odgovara školskoj praksi, ali čini čovekom mnogo više od diplome...
Ovaj Dante onako radi mlaćenja prazne slame (Akademija, Pakao)...
#51
Posted 11 January 2007 - 06:56
Odgovorila sam na ovoj pasus u celini, a ne samo na konkretno poređenje:
Zločina i kazne // neki težak zadatak iz matematike.
edit: Napisala sam još nekoliko ogorčenih replika, ali sada vidim da su samo produkt povređene sujete.
Edited by reddwarf, 11 January 2007 - 11:24.
#52
Posted 13 January 2007 - 22:50
#53
Posted 14 January 2007 - 01:10
mozda i jesmo. ja u prvu
#54
Posted 14 January 2007 - 01:12
zlocin i kazna
#55
Posted 14 January 2007 - 01:20
pa nije bas da citanje ne zahteva intelektualni napor ( zavisi sta citas svakako).
u svakom slucaju postoje razlicite vrste inteligencija, pa je nekom manje energije potrebno za matematiku a nekom za knjizevnost.
sto i nije neki epohalni zakljucak naravno. cisto da podsetim...
Edited by sta dalje, 14 January 2007 - 01:24.
#56
Posted 14 January 2007 - 02:06
Uh. Dugacka lista. Enciklopedija mrtvih i Rani jadi (Kis), Seobe (Crnjanski), Stranac (Kami), Upotreba coveka (Tisma), Hazarski recnik (Pavic), Ilijada, Pakao (Dante), Don Kihot (Servantes), As I Lay Dying (Fokner), Hamlet (Sekspir). Tih sam se sada setio. Uglavnom, manja je lista onih koje nisam voleo.
#57
Posted 14 January 2007 - 02:07
Iz dubine duše se nadam da neki dušmani neće ukloniti dve najlepše pripovetke srpske književnosti: "Kašiku" i "Crveni šal".
#58
Posted 14 January 2007 - 02:10
Prevedi, bice ti jasnije.
Ili nece...
Off: Taj sam stih, u prevodu, naravno, postavio na ulaz u kabinet za hemiju.
#59
Posted 14 January 2007 - 02:12
Ne secam se da sam citao Crveni sal. Mislim da sam na tu pripovetku naisao negde drugde. Kasike se secam. Ko bi to mogao zaboraviti...
#60
Posted 14 January 2007 - 02:24
Hej, nemoj da mi kvariš koncepciju.
(Ni ja se ne sećam da je Šal bio obavezna lektira, ali nas je nastavnica terala da pročitamo i pišemo domaći. Čak je bila i tema za pismeni nešto u fazonu: Kada se kašika kajmaka ipak može pojesti?, Kako se odupreti nagonu i ukrasti šal siromašnoj seljanki dok se smrzavaš? Nisu svi sreće kao Gojko & Stojko.)