QUOTE(morgana @ 27 Oct 2006, 22:25)
dakle-ukratko,a sutra opsirnije-'90-tih je (na bazi ali i kontra Eriksonove teorije iz '50-tih) u psihologiji preovladao stav da identitet nije bas staticna,nego dinamicka kategorija,da se pod uticajem spoljnih (u oko 90% slucajeva) okolnosti da promijeniti.identitet je tu,mislim,blizak pojmu 'self'
Ne razumem se bas u psihologiju (ja sam samo obican elektricar), ali mi je intuitivno jasno da identitet ne moze biti staticka kategorija?!
Nisam siguran da si na pravom tragu kada mesas psihologiju u osterologiju, pre ce biti da je pisac ciljao na davnasnje teoloske polemike. Naime, slucaj kao glavni motiv Osterovih knjiga, direktno vuce koren od polemika izmedju katolika i protestanata o determinizmu (vidi Loyola vs protestanti), a ima veze i sa raspravom o uslovljenosti volje (Dekart). To mi se cini bliskom temom pitanju identiteta jer ako je volja determinisana, o identitetu nema smisla ni razmisljati.
Pitanje religioznosti je prvo koje bih postavio Osteru. Zanimljivo je da (hriscanska) sholastika ima toliku ulogu u delima potomka jevrejskih emigranata iz Ukrajine. Iz onoga sto sam imao prilike da procitam o autoru, ne deluje mi previse religiozno, a opet uplice bogatu biblijsku simboliku, pocev od
Njujorske trilogije gde se raspravlja o starom sholastickom sukobu na liniji nominalizam/realizam, tj. da li ime reprezentuje sustastvenost/bitnost. Nesto slicno sukobu Platona i Aristotela na temu teorije ideja, sto ne treba da iznenadi imajuci u vidu da se okrsaj izmedju nominalista i realista i javlja na sumraku dominacije novoplatonista u sholastici i upoznavanja hriscanskog sveta sa zalutalim Aristotelovim spisima.
Tu je i ona pseudo-dokumentarna prica o ocu koji zatoci sina od rodjenja u mracnu sobu, ne bi li ga naterao da progovori prvobitnim, predvavilonskim jezikom, dakle jezikom postanja. Sad tu ima mala zackoljica, pitanje jezika je Oster nasledio od kasnih dadaista kojima se divio i prevodio ih na engleski, a injegova poezija im je, po hermeticnosti, dosta slicna, tako da ostaje dilema da li su teoloska pitanja inherentna piscu ili su neka vrsta omaza njegovim uzorima prelomljena kroz neobicnu prizmu. Da ne sirim sad pricu na americku knjizevnost devetnaestog veka, na Melvila i Hotorna, zatim na
Levijatan i starozavetne posvete u toj knjizi (obrati paznju da junak stize u grad po imenu Nju Kanaan, nesto poput Nove Obecane zemlje, jer je Kanaan valjda raj na zemlji za Jevreje) jer sam i ovako dovoljno konfuzan :-)
Bas me zanima ta tvoja teorija, ako mi osvetlis Ostera sa nove strane, upisujem te u licni Hall of Fame O:-)
QUOTE(morgana)
Oster je u Mjesecevoj palati anticipirao mogucnost ovakvih (plodonosnih) kriza identiteta i presudnu vaznost upravo spoljnih faktora (smrt ujaka, Kiti Vu) u promjenama identiteta i autopercepcije Foga
Kad smo kod Kiti Vu, dacu samo kratku primedbu jer sam vec rightfully upozoren da smanjim dozivljaj :-) Kineski motivi su relativno cesti kod Ostera, sto je donekle logicno jer je pisac rodjen u relativnoj blizini NYa, gde i danas zivi, pa je sigurno imao prilike da uhvati njihovu kompatiilnost sa sopstvenom filozofijom. Sa druge strane, Oster je u formativnim godinama preveo sa francuskog Modernu istoriju Kine za Columbia Press. U svakom slucaju Kiti Vu je moj all-time fav lik.
QUOTE(morgana)
imala sam prije apokalipse komjutera neki clanak o mjesecevoj palati u vezi sa ovim.kad ga ponovo izguglam, poslacu ti
Unapred zahvalan :-)
BTW, na netu se svakakve gluposti prodaju. Eno na Amazonu traze 5 baksa za e-esej o srodnosti Ostera i Kisa, ne bi me cudilo da me prevare u trenucima dokolice ;-)
QUOTE(morgana)
reci nesto o Otkrivanju samoce,sta se samo hvalis da si citao...
Citao sam odavno na engleskom, zanimljiva je vise sa stanovista radoznalog citaoca. Sastoji se od dva dela, u prvom Oster opisuje svoj konflikt sa ocem (identifikovao sam se 99.8%) u drugom o svojim pocecima u knjizevnosti. Nije obavezno stivo ako nisi hard-core fan.