46 replies to this topic

[BeatrisDal]

-Živi pesak -



Demoni i čudesa
Vetrovi i oseke
More se povuklo već daleko
A ti
Kao alga blago milovana vetrom
Na pesku postelje mičeš se u snu
Demoni i čudesa
Vetrovi i oseke
More se povuklo već daleko
Ali u tvojim očima napola otvorenim
Dva mala vala su ostala
Demoni i čudesa
Vetrovi i oseke
Dva mala vala da mene potope.

[BeatrisDal]

Neko kuca



Ko je tu
Niko
To je samo moje srce koje kuca
Koje kuca vrlo jako
Zbog tebe
Ali napolju
A mala ruka od bronze na drvenim vratima
Ne miče se
Ne pomiče se
Jednostavno ne pomiče se ni krajičkom prsta

[Drosophilia]

Evo jedna iz područja prirode i društva ...


Mačka



U gradu, nije važno ime,
u praznoj sobi, kaže priča,
i usred ljeta, usred zime,
ja vidim tužnoga mladića.

On živi sam i ko zanesen
u svom svijetu od papira,
a vani sunce, kiša, jesen,
a vani vergl nešto svira.

No jednog dana šum kraj vrata,
to netko neznan ući želi
u njegov život, poput tâta,
da njegovu samoću dijeli.

A vani zima, vani sniježi,
i pored praga mačka leži,
on pruža ruke, kô da sanja,
a vani zora – svjetlost danja.

No, u tom času, u tom trenu
pred sobom vidje nagu ženu,
i on joj reče: budi moja,
a ona kaže: ja sam tvoja.

I sve što ima mladić skupi
i stavi trgovcu na vagu,
da prstenje od zlata kupi
i haljinu za svoju dragu.

Da, zlato želi, al' ne haje
za skromnu halju što joj daje,
i tužni mladić svako veče
u novu krađu opet kreće.

Jer, on je želi, on je ljubi,
i volio bi da je mazi,
a zna da svoju ljubav gubi
bez darova i ruku praznih.

I riješi sada, još ove noći,
u zadnju krađu on će poći,
i u zoru se mladić vrati
da strašnim novcem ljubav plati.

I donese joj dragi kamen
u svijetu najveći od sviju,
u kom se, kao jedan plamen,
sve vatre ovog svijeta kriju.

I vidje – žena ruke pruža
i ljubi kamen kao muža,
i kao što njega nikad nije
uz tijelo hladan kamen grije.

I dok se njemu lice grči
u sobu uđe miš i trči,
i kao mačka skoči žena,
na plen se baci istog trena.

I stiže ga, a njeni zubi
već traže meso koje peče,
i ženi koju mladić ljubi
sa kuta usne krv poteče.

U strahu mladić oči sklopi –
te strašne slike neka odu,
on vidje lađu što se topi,
i svoju ljubav na tom brodu.

A kada opet nađe snage
on digne vjeđe – žene nema,
i tada mjesto svoje drage
on vidje mačku kako drijema.

Kroz prozor uđe svjetlost danja,
on pruža ruke, kô da sanja,
sad opet samo mačku ima,
a vani studen, snijeg i zima.

[avramova]

Da li si ti autor ove neobicne "poezije"?

Lep pozdrav
Teja

[Drosophilia]

Da li si ti autor ove neobicne "poezije"?

Lep pozdrav
Teja

<{POST_SNAPBACK}>

Autor je Zvonimir Golob, a koliko je meni poznato velika je vjerojatnost da to nisam ja.

Što, ovo nije poezija?

Anton

[Drosophilia]

To Teja

Ako nisam izlapela, cini mi se da je Macka pesma Ibrice Jusica,
koju je cesto pevao uz gitaru na dubrovackim skalinama. 

<{POST_SNAPBACK}>

Da bi sa pouzdanom sigurnosti utvrdili da li si ili nisi izlapjela trebalo bi te poznavati u dužem vremenskom razdoblju tako da se može vidjeti nazadak u vremenu, te te (1), stoga nemogu ohrabriti u tom pogledu.

Ali ako ti ovo nešto pomaže tvoje nagađanje je pogodak u sridu.

Anton

(1)Rima?

[Drosophilia]

to Drosphilia

A da se nadjemo negde na sredini? 
Recimo, da je Golob napisao pesmu, a da je Ibrica pevao?

Uh, kako bi nam dobro dosla pomoc mog ispisnika Pontijaka,
da presudi. 

<{POST_SNAPBACK}>

Na sredini mi zakazuješ sastanak ? A vani studen, snijeg i zima?

Puno je bolje da se zagrijemo plešući dok naš spasitelj ne oduči u moju korist.
Može?

Odlično..onda...

Dance me to your beauty with a burning violin
Dance me through the panic 'til I'm gathered safely in
Lift me like an olive branch and be my homeward dove
Dance me to the end of love
Dance me to the end of love
Oh let me see your beauty when the witnesses are gone
Let me feel you moving like they do in Babylon
Show me slowly what I only know the limits of
Dance me to the end of love
Dance me to the end of love

Dance me to the wedding now, dance me on and on
Dance me very tenderly and dance me very long
We're both of us beneath our love, we're both of us above
Dance me to the end of love
Dance me to the end of love

Dance me to the children who are asking to be born
Dance me through the curtains that our kisses have outworn
Raise a tent of shelter now, though every thread is torn
Dance me to the end of love

Dance me to your beauty with a burning violin
Dance me through the panic till I'm gathered safely in
Touch me with your naked hand or touch me with your glove
Dance me to the end of love
Dance me to the end of love
Dance me to the end of love

Autor nepoznat

[jela73]

You left me, sweet, two legacies, --
A legacy of love
A Heavenly Father would content,
Had He the offer of;

You left me boundaries of pain
Capacious as the sea,
Between eternity and time,
Your consciousness and me.

Emily Dickinson - Bequest

[Atreid]

KIŠARSKI MOSTAR

Kruške i kajsije u mojoj glavi se motaju kao misli
Kad bih znao ko je sada vata ukokao bih mu brata
ukokao bih mu brata
Ona se zvala Mračnjana i pitala me je da li znam
Rilkea na hrvatskom
ili ne znam
Rekao sam joj da možda znam a možda i ne znam
Nikada nisam čitao Rilkea na hrvatskom
Ko mu šmirgla uši
Sve me je pitala mrzi me da nabrajam
Igrali smo se vije
ja sam trčao na most a ona je trčala ispod mosta
Rekla je da može da me namiriše na pedeset metara
čak i ako bih se prethodno oprao sa pola metra vode
Tražio sam od nje da mi da
Ona nije htela da mi da a možda je i htela
to je uostalom njena lična stvar
Daj mi rekao sam ja
Šta da ti dam rekla je ona
Daj mi ono rekao sam ja
Koje ono rekla je ona
Pa ono rekao sam ja
A ono rekla je ona
Daj mi rekao sam ja i tako ćeš nekome dati
I ti si mi neki faktor pa da tebi dam rekla je ona
More drmnuću ja tebi šljagu rekao sam ja
A nad Mostarom su padale neke plave kiše

Posle sam se ja izmigoljio iz Mostara
otfurao sam
Da li mi je dala pitate se Vi
Što se mene tiče ne znam ni ja sam da li mi je dala ili ne
Možda mi je dala a možda i ne
i ako mi je dala
i tako sada ne bih imao od toga nikakve koristi
a možda bih i imao
Vi svakako ne bi imali
daklem da završimo
Kad bi znao ko se sada sa njom mota pričvrljio bih toga skota
pričvrljio bih toga skota
Kad bi znao ko se sve sa njom ljubio čitavo bih to društvo ubio
čitavo bih to društvo ubio

Branko Andrić - Andrla

[BeatrisDal]

atreid odlican 5 za doprinos topicu

[MalaLala]

Auuuuu...

[Sidartha]

Velimir Rajic - Na dan njenog vencanja

I srušiše se lepi snovi moji,
jer glavu tvoju venac sad pokriva,
kraj tebe drugi pred oltarom stoji-
prosta ti bila moja ljubav živa!

Čestit'o sam ti.I ti reče: ‚‚Hvala!‚‚...
a da li znadeš da se u tom času
granitna zgrada mojih ideala
sruši i smrvi i u pep'o rasu?

Al ne!Ne vidim od toga ni sena;
po tvome licu radost se razliva...
I svršeno je!Ti si sada žena-
Prosta ti bila moja ljubav živa!

Ja neću kleti ni njega ni tebe,
ni gorku sudbu što sam tebe sreo;
ja neću kleti čak ni samog sebe,
jer ja bih time svoju ljubav kleo.

I na što kletve!Našto ružne reči?
O sreći svojoj čovek vazda sniva;
bol,jad i patnju smrt jedino leči.
Prosta ti bila moja ljubav živa!

Pa pođi s Bogom!Još ti mogu reći:
da Bog da sunce sreće da ti sija!
Sve što god počnes svršila u sreći!
Sa tvoje sreće biću srećan i ja!

I svakog dana ja ću da se molim
kad zvono verne u crkvu poziva...
ja nisam znao da te tako volim.
Prosta ti bila moja ljubav živa!

Čuj,Bože,molbu moje duše jadne:
sva patnja što si pis'o njoj,k'o ženi,
nek' mimoiđe nju,i neka padne
na onaj dio što je pisan meni!
Usliši ovu molitvu,o Bože!

I duša će mi mirno da počiva;
i šaputaće večno,dok god može:
prosta ti bila moja ljubav živa!

I onda kada dođe ono doba
u kom će zemlja telo da mi skriva,
čućeš i opet sa dna moga groba:
"prosta ti bila moja ljubav živa!"

[Sidartha]

Sergej Jesenjin - * * *

Ti me ne volis i ne zalis, zar
lijep nisam nimalo, mala?
Ne gledajuci, od strasti uz zar
na rame mi je tvoja ruka pala.

Sa kezenjem, mlada, osjecajnim,
ja s tobom nisam ni njezan, ni zao.
Koliko si ih milovala sjajnih?
Ko ti je sve do sad ruke, usne dao?

Znam, oni su prosli kao sanke, mila,
ne dodirnuvsi tvoj oganj u snima,
Na koljenima mnogima si bila,
a sad, evo, sjedis na mojima.

Neka ti oci trebavica rubi,
neka ti u misli dodje drugi neko.
Ta i ja te bas jako ne ljubim
tonuc u nesto drago i daleko.

Ovu vatru sudbinom ocajno
ne zovi, veza lakoumna to je.
Kao sto smo se susreli slucajno
rastacemo se uz smijesak nas dvoje.

Svojim putem otici ces u smiraj
da prokockas dane i plac novi.
Neljubljene samo ti ne diraj,
negorjene nikako ne zovi.

U corsokaku s drugim ces se naci,
o ljubavi brbljajuc bez svijesti.
Tad cu mozda u setnju izaci
i sa tobom ponova se sresti.

Blize pleca okrenuvsi drugom
i malo se pognuv ne misleci.
"Dobro vece", reci ces mi s tugom.
"Dobro vece, mis" i ja cu reci.

I nista nece dusu da zanjise.
Nit u drhtaje moze da je svali.
Ko je ljubio, taj ne ljubi vise.
Izgorjelog niko ne zapali.

(4. decembar 1925, Moskva)