Mrave....
Jedno vreme sam bio opsednut mravima, u prvom ili drugom razredu osnovne skole. U to vreme sam opcinjen gledao Opstanak i Dejvida Belamija na TV-u. Osim skolskog programa, citao sam i slikovnice is serije
Moja prva knjiga. Bilo je tu knjizica o automobilima, avionima, mleku, knjigama, eskimima, dzungli, Zaku Kustou, Marku Polu, o mnogo cemu i naravno meni u to vreme najdraza, o
mravima). Na pitanje, sta ces biti kad porastes, odgovarao sam sa "snimatelj emisija o zivotinjama".
Elem, inspirisam svim tim dobijem ja ideju da eksperimentisem sa mravima. Kako sam to radio? Hvatao sam mrave, stavljao ih u male posude napunjene vodom i zamrzavao ih*.
Bio sam ubedjen da ce oziveti kada se otope (gledao sam neki SF film u kome astronauti spavaju zamrznuti).
Jednog dana keva se vratila ranije sa posla, otvorila zamrzivac i ....
majka: ......, sta je ovo?
ja: Mravi
majka: Kakvi mravi?
ja: Pa mravi u
hibernaciji.
reakcije moje majke:
,
, . . . .,
,
,
Eksprerimenti su se nastavili jos nekoliko dana dok, napokon, sto se mrava tice, nesto nije krenulo pogresno, odnosno dok mravi nisu poceli da se setaju po zamrzivacu i dok keva nije pocela da ih pronalazi medju namirnicama. Eksperimenti su posle toga zauvek prekinuti.
* Tek sada shvatam koliki sam bio sadista. Staviti zivo bice u vodu koja se smrzava.