Moram da priznam da mi je druga sezona znatno zanimljivija od prve, koja se manje-vise bavila iskljucivo istorijskim cinjenicama, koje bi svi vec trebalo da znamo (i to opet najvise zahvaljujuci americkoj i britanskoj kinematografiji
).
Druga sezona mnogo vise odstupa od stvarnih dogadjaja (mislim da bi Atia vec trebalo da bude pokojna, po hronologiji dogadjaja, ali - publika je voli), ali sto rece jednom moj omiljeni Ridley Scott, kad su ga upitali otkud kralj Baldwin u njegovom
Nebeskom kraljevstvu, kad je u vreme tog krstaskog rata vec uveliko bio mrtav: "Otkud znate? Jeste li bili tamo?" - ali gledaoci to lako progutaju.
Sezona ide, za mene, prilicno neocekivanim tokom - mislila sam da ce Vorenus traziti decu do kraja sezone (serije? ovo je i poslednja sezona, zar ne?), kad ono... Zivo me zanima kako ce se to zavrsiti. U trenutku kad su Marko Antonije i Oktavijan zaratili jedan sa drugim, bila sam takodje ubedjena da ce se Vorenus, logicno, prikloniti prvom, a Pullo drugom, te da ce se medjusobno poubijati u Egiptu (Battle of Actium, ima jos da se vozimo dotle), ali sada i u to sumnjam.
I likovi su sve bolji - Vorenus je toliko mracan, da je to fascinantno, o Antoniju i Atiji da ne govorim, dok me je odrasli Oktavijan oborio s nogu (balavim i padam u nesvest kad god se pojavi). Jedino me Pullo malo nervira, suvise je
teddy bear. Kritiku bih usmerila i na dijaloge, na momente su banalizovani i previse prilagodjeni sadasnjem vremenu - ali mislim da je to kompromis, jer je u prvoj sezoni bilo sasvim suprotno - imala sam teskoce da pratim radnju bez titlova, a politikanstvo, demagogija i spletkarenje na oficijalnom engleskom su me urnisali
Sve u svemu, paticu kad se serija zavrsi.