Gos'n Diskutante,
Nemojte vi, molim vas meni, 'Doktore'! Josh ce neko pomisliti da sam ja doktor za machke.
Sto bi rekla nasa vesela forumska Snayka, hihihihihi
Vazi Domazete, ja tebi necu "doktore" a ti meni mojne "Gos'n". Posto to ne odgovara realnosti, jel' da
Uzecu zdravo-za-gotovo da smo se oko sporazumevanja dogovorili, bez obzira na
obzire i slicno (sto, pak, ne znaci da treba da me oslovljavas nekako pogrdno, da se odmah izjasnim)
Inache shto se tiche Sredingera bolje da pitate neke ozbiljnije autoritete nego mene. Ali, onako nedoktorski, jeste da Shredinger kaze da se polozaj elektrona moze odrediti samo sa odredjenom verovatnocom koja je uvek manja od jedan. I da se nikada ne mogu znati tachan polozaj i impuls (tj m x v) elektrona. To shto bi u sluchaju apsolutne nule brzina bila jednaka nuli (tj. poznata) i dalje ne bi omogucavalo odredjivanje polozaja elektrona.
Pa, ok, ni ja (valjda) nisam nista drugacije tvrdio -- ako ne znas impuls, ne mozes da proracunas ni mesto na kojem je cestica bila neposredno pre 'ozracenja'. Sve u svemu...
E sada oko machke. Prva stvar koju Shredinger kaze je da se u sluchaju pucanja u machku koja je zatvorena u kutiji (tj. u kutiju u kojoj je machka zatvorena) ne moze sa sigurnoshcu znati da li je machka mrtva. Najvishe shto mozemo da kazemo je da je machka X% mrtva i Y = A-X ziva gde su X poprechni presek machke upravan na putanju metka, A poprechni presek kutije, takodje upravan na putanju metka, i Y razlika koja machki zivot znachi. I drugo shto Shredinger kaze, shto mene daleko vishe fascinira mada mi zena koja se u to daleko bolje razume kaze da banalizujem, je da se nikada ne moze eksperimentalno saznati da li je macka ziva ili mrtva jer da bi se to utvrdilo morala bi se zatvorena kutija otvoriti, tj. morali bi se izmeniti uslovi eksperimenta. Shto prevedeno na ucheniji jezik znachi da mi u eksperimentu uvek dobijemo rezultat koji smo mi pre-determinisali nachinom izvodjenja eksperimenta. E sada, o nekim tananijim stvarchicama koje ovaj zakjuchak uslovljavaju nekom drugom prilikom, kada se raspitam kod zene.
Pa opet ne vidim da sam tvrdio drugacije. Elem, svede se na ono sto je u KM fino nastelovano, a TD, naprosto iskustveno(?) zabranjuje da temperatura bilo kog tela [sistema] padne na nulu. Ne secam se da postoji neko TD-objasnjenje ili jednacina koja kvantitativno dokazuje da je nemoguce dosegnuti aps. nulu, vec se to uzima aksiomatski, "razumno", tj. perpetuumi mobile svih vrsta su zabranjeni, a gubici u prenosu energije se ne mogu izbeci. Takodje, sve se nekako vrti izmedju principa o odrzanju (ukupne) energije i principa utroska minimuma energije.
E sad, ako bismo mi neko telo hladili do nule, temperaturna kriva bi pocela da lici na Ajnstajnovu energetsku, jel', tj. logaritamski bi rastao utrosak energije potrebne za hladjenje pri temperaturama bliskim 0K...
Sta kaze supruga?