Filmovi uz koje ste plakali
#16
Posted 02 March 2004 - 11:53
Od ovih već spomenutih, moram da priznam My Best Friend's Wedding, i to ona poslednja scena - groooozno , a bogami i Jerry Maguire, tu sam uvek na ivici suza kad ga onaj mali grli i na kraju filma kad se on vraća, pa Sjaj u travi - tu sam ko tinejdžerka oči isplakala... Ima ih još, koliko hoćeš, samo ne mogu sad da se setim, možda dodam kasnije.
Sinoć sam gledala Cold Mountain, koji je toliko jezivo patetičan da mi se čini da je snimljen samo da bi rasplakao gledaoca, ali ja sam prilično ispizdela, kao i kad sam gledala glupi Titanik. Imala sam samo želju da bijem one tetke što su grcale u redu iza mene (na Titaniku, ne na Cold Mountain). A isti poriv sam dobila kad sam gledala Engleskog pacijenta. Ubuduće izbegavam Minghellu.
#17
Posted 02 March 2004 - 11:59
plakao sam na zadnju epizodu Mucki - kada su postali milioneri i vracaju se u stari stan!
kao za PROFESINALAC
#18
Posted 02 March 2004 - 12:45
big blue
lovac na jelene prvi put, a bogami drugi i treci
i tako...
edit: uh, Sjaj u travi... now nothing can bring back the hours of glory in grass, splendid in flower.. we will greave not, we'll find strength in what remains behind.." il vec tako nesto...
#19
Posted 02 March 2004 - 13:48
Mislim na tu Atorziju, koja god zagrada da je u pitanju!
Izbegla iz Sarajeva 1992.
Ne ocekujem da razumes, nisam jedina. U tom i jeste velicina filma... deset minuta koje te razbiju na paramparcad prostotom...jednostavnoscu...dosta! Tek mi je poceo dan!
sigurno zbog tog iskustva imas drugachiji pogled na grad pod bombama i granatama, ali pricha je toliko imbecilna da je to uvredljivo.
ne znam sta je gore: hor koji peva na plejbek, krava koju smiruje zvuk pevanja jer ne cuje granate.
jashta, bomba bi se chula pa i da si na novogodishnjem koncertu u Bechu.
pa onda ono ljuto kuche, kao, materinski instinkt itself je dovoljan da neko prevari smrt.
i ona lajna na kraju...
al' ajd' dobro, that's just me, meni je bitna pricha, a pricha sucks big time.
#20
Posted 02 March 2004 - 14:13
To ti je slicna varijanta kao i sa filmovima tipa Lepa sela ili Nicija zemlja...Nicija zemlja je meni sit, jer me ne dotice, prazna je potpuno i radjena je da dotakne zapad...
#21
Posted 02 March 2004 - 14:40
Prvo tinejdz plakanje na film, bio me blam onoliko. Decaci i emocije, bljak.Sjaj u travi - tu sam ko tinejdžerka oči isplakala...
Posle tu i tamo retko, ne secam se, uglavnom, najskorije kada je Teoden umirao.
#22
Posted 02 March 2004 - 15:00
Nekako u isto vreme (detinjstva) na tv-u je bio prohujalo sa vihorom, kad Gebl odlazi i ostavlja Vivijen samu mislila sam da ce mi srce prepuci od tuge.
Medjutim, nekoliko godina kasnije,taj isti film (prohujalo sa vihorom ) sam gledala ponovo u bioskopu zajedno sa prijateljicom i toliko smo se smejale da su hteli da nas izbace iz bioskopa.
#23
Posted 02 March 2004 - 15:34
U bre, sad me podseti - to je najrecentniji primer, a i spomenula sam ga već na forumu - rasplakala sam se u Povratku kralja i kad Pipin peva dok Faramir srlja u smrt i kada kreće juriš Rohana na Pelennor Fields.Posle tu i tamo retko, ne secam se, uglavnom, najskorije kada je Teoden umirao.
qq!
#24
Posted 02 March 2004 - 15:38
ali Living Las Vegas nisam mogao da se uzdrzim.
#25
Posted 02 March 2004 - 16:30
uff ...gde se seti tog filma ...i te pesme ....plakala sam ko niko ....Bosko Buha (na kraju pogotovo: doktorka, doktorka!, pa, simbol slobode, bijeli konj u kasu preko onih proplanaka, poginuli pioniri-boNbasi se smiju ispod probeharalog drveca, pjesma Olivera Dragojevica u pozadini: "Nek nas sjete ove slike na tu djecu, na te djake sto su mali za vojnike a veliki za junake" )
od nasih filmova jos, plakala sam na Bulevar Revolucije, na kraju kad je ona poginula .....onda Pejzazi u Magli, Dom za Vesanje, Mala, Vukovar jedna Prica [Mirjanu Jokovic obozavam!], Noz ....i verovatno jos neki, ne mogu da se setim ...
od stranih ...E.T.-a potpisujem! ..bas sam ga pre nekoliko dana zakacila na nekom kanalu, posle toliko godina, iste scene su me opet rasplakale ...bilo me sramota, al sta cu ...Sjaj u Travi potpisujem ...
onda Gone with the Wind, Ben Hur, Titanic [mislim, klasika] ...Schindler's List ....bla bla bla .....ali mislim da je konacno i definitivno The Passion of the Christ natopljen svim mojim suzama koje sam imala ......cak i onda kad sam uspela da uzdrzim suze, sve vreme sam u grlu imala onaj neopisivi bol ...
#26
Posted 02 March 2004 - 20:30
Haha, ovo je dobro...sampion (kraj 70-tih)
ako niste plakali za vreme ovog filma, niste ljudi. pazi kad od pocetka do kraja cela sala cmizdri. ja i jos jedan baja ispred mene - bio stariji od mene bar 20 godina tada - se drzali junacki do pred kraj, pa je onda tip eksplodirao iznenada i poceo da rice/njace ko magarac, sto je bio nedvosmisleni signal da i ja mogu da se pridruzim masovnoj razmeni fluida i klica.
Isplakao sam se ja na gomilu filmova, al' mi trenutno jedino Profesionalac pada na pamet - mislio sam izdržaću kad je krenuo rasplet, al' džaba kad Jean izusti one jade na kraju...
#27
Posted 02 March 2004 - 21:41
i to tako ide sat i qsur...
na kraju samodvojca ostanu u nekom podrumu, esesovci nemogu dai isteraju pa pušte H2O u narečeni prostor.
i puni se to, a njih dvojca preostali, kad im već voda nadošla do gronika, uzmu i uvate se za glave, izvade pištolje, metu jedan drugom puce na slepočnice, to traje u pičku materinu, dršću u onoj ladnoj vodurini, što od zime, što od stra', kadar šeta na švabe i cisternu napolju i čuje se, sad dva ili jedan, ili dva ko jedan, pucnja i the end.
ko mi nabavi samo & only audijo snimak armonike - koja cvili dok se sve to odvija - ima čas da me vidi kako balim na filmsku tematiq drugi put u životu.
Edited by Hella, 02 March 2004 - 21:42.
#28
Posted 02 March 2004 - 22:00
#29
Posted 02 March 2004 - 23:47
#30
Posted 03 March 2004 - 00:05
tako si u pravu za ovoTo ti je slicna varijanta kao i sa filmovima tipa Lepa sela ili Nicija zemlja...Nicija zemlja je meni sit, jer me ne dotice, prazna je potpuno i radjena je da dotakne zapad...
ne mogu bas da se setim da sam negde plakao ali kad sam bio mali i prvi put gledao Dogodilo se na danasnji dan i kasnije Pocetni udarac bio sam preplavljen nekim cudnim i do tad nepoznatim osecanjem koje bih danas mogao da uporedim san ekom jacom setom ili blazom depresijom
Edited by DANIEL DRAVOT, 03 March 2004 - 00:07.