Posted 07 July 2014 - 19:32
Ironside, veoma ste ljubazni i hvala vam na tome.
Hvala highlanderka i molim, nastavite sa postovima, ako imate stare banaćanske recepte, tim bolje, jedva čekam. Kako je ovo tema o književnom doprinosu kulinarstvu, bilo bi lijepo ako nađete neko staro pisanje o kuharskim običajima u Vojvodini, o uporabi i pribavljanju začina, o nošnjama, o uzgoju životinja (svinje, pčelarstvo).
Posted 08 July 2014 - 14:05
...
Mislis - "neeps and tatties"?
Meni je haggis - bez te zitarice - najvise nalik na ono sto se kod nas zove 'kavurma'.
Barene i samlevene, (bolje iseckane) ovcije iznutrice - zalivene ovcijim lojem.
Pa onda proprzis glavicu luka, dodas kocku kavurme (tj. - 'ugrejes je'), pospes ljutom tucanom paprikom, pa uz domaci hleb i salatu od kiselog kupusa sa zadovoljstvom trosis.
I ledeno pivo.
Priznajem, - sudovi se tesko peru.
...
Kiniče, dugujem ti ispriku za previd, što nisam pravovremeno odgovorio na tvoj post.
Neeps & tatties (rotkva i krumpir) su zaista neizostavni pratitelji haggisa. No 'tatties' su puno novijeg datuma od samog haggisa, a i od neeps.
Neeps 'n' nips se odnosi na bijelu rotkvu - neeps- (koja se sitno odgrizala) i nips, što su bili mali otpijaji whiskeya, nalik bosanskim 'čokanjčićima'.
Tatters su se u škotskoj, a naravno i u europskoj kuhinji, udomaćili tek nakon Parmentierove 'krumpirske revolucije', u drugoj polovici 18. soljeća. Do tad su se te južnoameričke krtole smatrale poluotrovnom biljkom i krumpir se uzgajao uglavnom kao ukrasna biljka, cijenjena zbog lijepog cvijeta.
Kao i paradajz, uostalom.
Kuhinjska karta Europe do otkrića novog svijeta bila je jako siromašna. OK, bilo je mesa, divljači (srna jelen i vepar), prasići + jaja - kokoš/piletina je bila do 20. st. i masovnog uzgoja smatrana luksuzom i perad se držala uglavnom zbog jaja.
Povrće se svodilo na korjenasto (rotkve, mrkva) i zeljasto (kupus, kelj, etc) i to je manje-više bilo sve.
Preokret je donio krumpir, paradajz, grah, paprika, kukuruz. Gotovo sve Solanaceae i Cucurbitae koje koristimo u prehrani dolaze nam iz Novog svijeta.
Jedino u čemu je stari svijet obilovao, a čemu Terrae Novae nisu ničim doprinijele su bili začini. Svi poznati začini, koje Zapad rabi u svojim jelima su plod Mediterana, azijskih otoka, poput Selandiba (Cejlon) ili Začinskih otoka, te s Malabara, ili nam dolaze s afričkih obala Tanganjike i Zanzibara. Cimet, papar/biber, crni i bijeli, klinčići/karanfilići, kardamom, sve to dolazi, još od rimskih vremena s azijskih obala, s Indijskog oceana. Bosiljak je na Sredozemlju udomaćen iz Perzije, timijan, kuš (žalfija), ružmarin i kadulja rastu na ovim obalama od vajkada.
Perzijanci su, posredstvom Arapa presadili na europsko tlo najdragocjeniji od svih začina, šafran.
I svaki put, kad posjetim neki od lokalnih dućana (متجر), prisjetim se kako su sambuke i šambale i dhowovi prenosili taj mirisni teret između Indija i crvenomorskih luka.
Perzijanci su Europljanima podarili nazive bazar i čaršija. Bazar dolazi iz Pehlewi dijalekta - wazaar - i znači doslovce trg. Čaršija znači četiri ugla (ćošeta. što je, opet turska riječ) od čahar (četiri) + śu (ugao), pravokutnik, po čijem modelu su se gradile grčke agore.
Suk je stara riječ; dolazi iz aramejskog, ili još nekog starijeg semitskog jezika i znači uski prolaz, ulicu pretrpanu dućanima. Al-Sukak je bio arapski naziv za Gibraltar, Herkulove stupove. Otuda, naš sokak.
edit: tu su još uljarice: maslina je bila glavni izvor ulja na Mediteranu, ne uvijek na kontinentu. Talijanska kuhinja se do polovice 18. stoljeća oslanja na svinjsku mast i goveđi loj, maslinovo ulje, ono iz Toskane ili Istre bilo je preskupo.
Svi stari talijanski recepti, posebno oni sjeverni, iz Lombardije i Pijemonta koriste mast umjesto maslinovog ulja.
Spomenuti Parmentier je, uz krumpir, zagovarao i korištenje uljane repice i kukuruza, kao izvora biljnih masnoća.
I, naravno sol. Solane i sol su, praktično do danas, predmet državnog monopola. U Toskani, posebno Sieni, postoji poslovica: "dabogda ti neko umro u kući, nego salar (poreznik za sol) pokucao na vrata". Francuska riječ salaud (đubre, gad) vuče korijen iz istog izvora.
Edited by ironside, 08 July 2014 - 15:50.
Posted 09 July 2014 - 00:47
...
... I, naravno sol. Solane i sol su, praktično do danas, predmet državnog monopola ...
Setih se.
Moji kad su dosli u Italiju iznenadili su se kad su morali da kupuju sol u duvandzinici - 'sale e tabacchi'.
Taj propis je pod pritiskom EZT tek kasnije izmenjen, pa se so danas prodaje i u obicnim prodavnicama.
...
Posted 10 July 2014 - 18:20
...
Setih se.
Moji kad su dosli u Italiju iznenadili su se kad su morali da kupuju sol u duvandzinici - 'sale e tabacchi'.
Taj propis je pod pritiskom EZT tek kasnije izmenjen, pa se so danas prodaje i u obicnim prodavnicama.
sali-e-tabacchi-insegna-regno-ditalia.jpg
...
Tako je. Pod pritiskom Europske komisije, Italija je 1976. morala ukinuti monopol na prodaju soli, ali trafike " Sale (kojiput sali) e Tabacchi" su ostale do danas. U njima se i danas prodaju proizvodi preostalih državnih monopola: cigarete i duhan, tiketi za igre na sreću, taksene marke i - šibice. Kutije šibica su, valjda još jedino u Italiji proviđene akciznim markicama.
Posted 16 July 2014 - 01:28
...
Nesto citam Net, pa naletim na tekst jedne Ruskinje, setila se Puskina, iz stihovanog romana 'J. Onjegin' (1833.)
>> ... Вошел: и пробка в потолок,
Вина кометы брызнул ток,
Пред ним roast-beef окровавленный,
И трюфли, роскошь юных лет,
Французской кухни лучший цвет,
И Страсбурга пирог нетленный
Меж сыром лимбуржским живым
И ананасом золотым...
Еще бокалов жажда просит
Залить горячий жир котлет... <<
I njenih dilema - a o cemu se ovde radi?
Grubo prepricano:
/ Usao, i odmah sampanjiski cep uvis / kometa vina prsno je tok / ispred njega krvavi roast-beef / i tartufi, raskos mladenackih godina / francuske kuhinje najbolja dela / vecna pita iz Strazbura / medj' zivim kriskama limburskog sira / i ananasa zlatnog / jos zedj casa trazi / da ohladi vreli sok kotleta /
Pa pise kako joj mnoge stvari nisu bile jasne, do se nekako domundjavala. Dobro, za roast-beef je bilo OK, mada se sveze meso u SSSRu prodavalo samo na pijaci, kod privatnika. Objasnili su joj da 'tartufi' nisu poznate sovjetske (vrlo kvalitetne) bombone 'трюфель', vec delikatesna pecurka. Ali oko 'vecne pite iz Strazbura' - nista joj nije bilo jasno. Niko joj nije mogao pomoci. Kao ni oko toga - kako se pita trosi pre kotleta?
I tek mnogo godina kasnije, kad je bila u Strazburu i raspita se - objasne joj da je tu cuvenu pitu trazila na pogresnom mestu!
Terbala je da je trazi u poslasticarnici!
Odvedu je i pokazu.
I zaista - u malim kalupima (terinama) guscija dzigerica, plus zecetina, plus komadici teleceg jezika, plus zacini, pa pred kraj, kad je skoro gotovo, tokom hladjenja, u onaj otvor 'dimnjak' se nalije zele od 'Sauterna'. Sve se stavi na hladno i ... posluzi uz sos od pirea jabuke, ribizle ili neceg slicnog ... i
I neko sjajno belo vino / champagne!
A zasto je bila 'pita trajna' - pa u kori od testa, zalivena guscijom masti - mogla se transportovati preko zime i do Moskve / Sankt Peterburga, da u njoj uzivaju Onjegin / Puskin!
A sluzila je kao medju-zakuska pred divne socne kotlete (ono sto mi zovemo 'cufte'), a u ruskoj kuhinji - od teletine / piletine.
Nego, momce Ironside - zaturio sam negde jednu sjajnu fotku / kuvar (neko mi marnuo?).
Terina u testu.
Guscija jetra, fileti zeca, na vrhu zele od belog vina i preko toga sloj od 0,5cm crnog kavijara.
Onako, preseceno, ponudjeno za neki vrhunski coctail.
Ring a bell?
PS.
A sto se tice sira 'Limburga' (jednog od mojih omiljenih) to sam samo jednom izneo na sto - pa su svi pobegli na balkon.
A onda sam iz samilosti prema gostima trosio sir (sa par ljubitelja) na balkonu.
...
Posted 16 July 2014 - 09:13
...
Nesto citam Net, pa naletim na tekst jedne Ruskinje, setila se Puskina, iz stihovanog romana 'J. Onjegin' (1833.)
>> ... Вошел: и пробка в потолок,
Вина кометы брызнул ток,
Пред ним roast-beef окровавленный,
И трюфли, роскошь юных лет,
Французской кухни лучший цвет,
И Страсбурга пирог нетленный
Меж сыром лимбуржским живым
И ананасом золотым...
Еще бокалов жажда просит
Залить горячий жир котлет... <<
I njenih dilema - a o cemu se ovde radi?
Grubo prepricano:
/ Usao, i odmah sampanjiski cep uvis / kometa vina prsno je tok / ispred njega krvavi roast-beef / i tartufi, raskos mladenackih godina / francuske kuhinje najbolja dela / vecna pita iz Strazbura / medj' zivim kriskama limburskog sira / i ananasa zlatnog / jos zedj casa trazi / da ohladi vreli sok kotleta /
Pa pise kako joj mnoge stvari nisu bile jasne, do se nekako domundjavala. Dobro, za roast-beef je bilo OK, mada se sveze meso u SSSRu prodavalo samo na pijaci, kod privatnika. Objasnili su joj da 'tartufi' nisu poznate sovjetske (vrlo kvalitetne) bombone 'трюфель', vec delikatesna pecurka. Ali oko 'vecne pite iz Strazbura' - nista joj nije bilo jasno. Niko joj nije mogao pomoci. Kao ni oko toga - kako se pita trosi pre kotleta?
I tek mnogo godina kasnije, kad je bila u Strazburu i raspita se - objasne joj da je tu cuvenu pitu trazila na pogresnom mestu!
Terbala je da je trazi u poslasticarnici!
Odvedu je i pokazu.
I zaista - u malim kalupima (terinama) guscija dzigerica, plus zecetina, plus komadici teleceg jezika, plus zacini, pa pred kraj, kad je skoro gotovo, tokom hladjenja, u onaj otvor 'dimnjak' se nalije zele od 'Sauterna'. Sve se stavi na hladno i ... posluzi uz sos od pirea jabuke, ribizle ili neceg slicnog ... iI neko sjajno belo vino / champagne!
A zasto je bila 'pita trajna' - pa u kori od testa, zalivena guscijom masti - mogla se transportovati preko zime i do Moskve / Sankt Peterburga, da u njoj uzivaju Onjegin / Puskin!
A sluzila je kao medju-zakuska pred divne socne kotlete (ono sto mi zovemo 'cufte'), a u ruskoj kuhinji - od teletine / piletine.
Nego, momce Ironside - zaturio sam negde jednu sjajnu fotku / kuvar (neko mi marnuo?).
Terina u testu.
Guscija jetra, fileti zeca, na vrhu zele od belog vina i preko toga sloj od 0,5cm crnog kavijara.
Onako, preseceno, ponudjeno za neki vrhunski coctail.
Ring a bell?
PS.
A sto se tice sira 'Limburga' (jednog od mojih omiljenih) to sam samo jednom izneo na sto - pa su svi pobegli na balkon.
A onda sam iz samilosti prema gostima trosio sir (sa par ljubitelja) na balkonu.
...
Bozanstveno, sve........
Posted 17 July 2014 - 18:38
...
Nesto citam Net, pa naletim na tekst jedne Ruskinje, setila se Puskina, iz stihovanog romana 'J. Onjegin' (1833.)
>> ... Вошел: и пробка в потолок,
Вина кометы брызнул ток,
Пред ним roast-beef окровавленный,
И трюфли, роскошь юных лет,
Французской кухни лучший цвет,
И Страсбурга пирог нетленный
Меж сыром лимбуржским живым
И ананасом золотым...
Еще бокалов жажда просит
Залить горячий жир котлет... <<
I njenih dilema - a o cemu se ovde radi?
Grubo prepricano:
/ Usao, i odmah sampanjiski cep uvis / kometa vina prsno je tok / ispred njega krvavi roast-beef / i tartufi, raskos mladenackih godina / francuske kuhinje najbolja dela / vecna pita iz Strazbura / medj' zivim kriskama limburskog sira / i ananasa zlatnog / jos zedj casa trazi / da ohladi vreli sok kotleta /
Pa pise kako joj mnoge stvari nisu bile jasne, do se nekako domundjavala. Dobro, za roast-beef je bilo OK, mada se sveze meso u SSSRu prodavalo samo na pijaci, kod privatnika. Objasnili su joj da 'tartufi' nisu poznate sovjetske (vrlo kvalitetne) bombone 'трюфель', vec delikatesna pecurka. Ali oko 'vecne pite iz Strazbura' - nista joj nije bilo jasno. Niko joj nije mogao pomoci. Kao ni oko toga - kako se pita trosi pre kotleta?
I tek mnogo godina kasnije, kad je bila u Strazburu i raspita se - objasne joj da je tu cuvenu pitu trazila na pogresnom mestu!
Terbala je da je trazi u poslasticarnici!
Odvedu je i pokazu.
I zaista - u malim kalupima (terinama) guscija dzigerica, plus zecetina, plus komadici teleceg jezika, plus zacini, pa pred kraj, kad je skoro gotovo, tokom hladjenja, u onaj otvor 'dimnjak' se nalije zele od 'Sauterna'. Sve se stavi na hladno i ... posluzi uz sos od pirea jabuke, ribizle ili neceg slicnog ... iI neko sjajno belo vino / champagne!
A zasto je bila 'pita trajna' - pa u kori od testa, zalivena guscijom masti - mogla se transportovati preko zime i do Moskve / Sankt Peterburga, da u njoj uzivaju Onjegin / Puskin!
A sluzila je kao medju-zakuska pred divne socne kotlete (ono sto mi zovemo 'cufte'), a u ruskoj kuhinji - od teletine / piletine.
Nego, momce Ironside - zaturio sam negde jednu sjajnu fotku / kuvar (neko mi marnuo?).
Terina u testu.
Guscija jetra, fileti zeca, na vrhu zele od belog vina i preko toga sloj od 0,5cm crnog kavijara.
Onako, preseceno, ponudjeno za neki vrhunski coctail.
Ring a bell?
PS.
A sto se tice sira 'Limburga' (jednog od mojih omiljenih) to sam samo jednom izneo na sto - pa su svi pobegli na balkon.
A onda sam iz samilosti prema gostima trosio sir (sa par ljubitelja) na balkonu.
...
A, mladiću Kiniče, da nije ovo?
Uzgred, prije 3 dana sam složio lijepu kombinaciju od škotskog dimljenog lososa, finog double cream i sevruge (uzmanjkalo para za belugu), sve posuto koprom. Kombinacija je počivala na raženom kruhu iz poljske pekare. Ovdje je teško naći heljdino brašno. nužno za pečenje blina, pa se čovjek snalazi sa ersatzima.
Posted 18 July 2014 - 01:25
...
Pre ce biti neka 'raised pie ...'.
U onom slucaju to je bila foie gras u sredini sa zecjim fileom, pa taj zele od belog vina i crni kavijar.
Oblik ovakav
Moze i ovakav, ali sa odgovarajucim sadrzajem (samo malo finije testo)
...
Posted 18 July 2014 - 18:34
Norman Davies: Europe
Brie
Vraćajući se sa pohoda protiv Lombarđana 774., Karlo Veliki je zastao na ravnici Brie (Plateau de Brie), u blizini samostana Meaux. Monasi su ga pogostili posnim pladnjem sira. Inzistirali su da ga pojede cijelog, bez da ukloni koru. Oduševljen, Karlo je odmah naložio da mu se svake godine u Aachen dopreme dva koluta Brija. Karlov tajnik, Einhard, prisjeća se sličnog incidenta četiri godine kasnije, tijekom saracenskih ratova. Zastavši u kotaru Rouergue, na jugu današnje Francuske, Kralj se odmah zaljubio u lokalni plavi sir od ovčjeg mlijeka, koji se od rimskih vremena pravio u vapnenačkim pećinama Roqueforta.
Karlovim finim sirevima parirali su i vinski podrumi. Posjedovao je mnogo ouvrées, u burgundskim vinogradima u Aloxe-Corton, čiji se bijeli Grand Cru "koji je mirisao na cimet, a okusom davao na kremen" još uvijek prodaje kao CORTON-CHARLEMAGNE.
Brie de Meaux, jedna je od petstotinjak zaštićenih vrsta sireva, koji datiraju iz ere rane samostanske zemljoradnje. Nakon razdoblja sirenja i vjetrenja, skuta se stavljala u plosnate slamnate kalupe i ostavljala da se ocijedi na kosim kamenim policama. Nakon 24 sata, sir se prebacuje u nove kalupe, soli i suši, često okreće i ostavlja da dozrije u podrumima 4 - 7 tjedana/sedmica. Konačni proizvod je 37 x 3.5 cm velik i teži 3 kg, a za njegovu proizvodnju je potrebno 23 litre punomasnog mlijeka, po mogućnosti normandijskih krava. Ima zlatno - roskastu koricu, čvrsto tijelo boje slame i sočnu, bjelokosnu âme, ili centar - doslovce "dušu". Treba ga jesti između dvije tanke šnite baguette.
Stoljećima se Brie prevozio niz rijeku Marnu do Pariza, gdje su ga ulični prodavači vikali "Fromage de Brye". Bio je kraljevska poslastica Charlesu VIII i Henriju IV, no koštao je života Louisa XVI, kojeg su uhvatili u krčmi u Varennesu, dok je pokušavao pojesti svoju platu sira. Brie je postao međunarodno poznat za vrijeme Bečkog kongresa, kada ga je Metternich proglasio le prince des fromages - "jedinim princem koga Talleyrand nikada neće izdati".
Zajednička poljoprivredna politika (CAP) EU gotovo pa ubija tradicionalnu seosku proizvodnju sira. 1985. je proizvedeno oko 6000 tona Brija s oznakom AOC (appellation d'origine contrôlée) uz 18000 tona jezivog industrijskog Brija.
U kolovozu/augustu 1792., kad su ubijeni mnogi od monaha iz Meauške opatije, za vrijeme Terora, jedan od braće, Abbé Gobert, dokopao se Normandije na putu za Englesku. Zaustavio se dovoljno dugo u nekom selu pokraj Vimoutiersa [Orne], kako bi farmerovoj ženi pokazao što zna o umijeću pravljenja sira.
Selo se zvalo Camembert.
* Tekst sam preveo na brzinu, pa se ispričavam forumašima što je, lost in translation ostao dobar dio Daviesovog flera.
Posted 19 July 2014 - 09:31
...
... zajednička poljoprivredna politika (CAP) EU gotovo pa ubija tradicionalnu seosku proizvodnju sira. 1985. je proizvedeno oko 6000 tona Brija s oznakom AOC (appellation d'origine contrôlée) uz 18000 tona jezivog industrijskog Brija...
Zato sto je neuke birokrate i EU i prekookeanske, neko nalozio da se mleko mora pasterizovati.
...
Posted 19 July 2014 - 09:34
...
Zato sto je neuke birokrate i EU i prekookeanske, neko nalozio da se mleko mora pasterizovati.
...
Mozda su neuke birokrate i EU i prekookeanske nalozile to zbog bruceloze?
Posted 19 July 2014 - 12:15
Razloge pasterizacije mlijeka treba zaista tražiti u eliminaciji tuberkuloze i bruceloze. No uspoređivati okuse jednog Pont-l'Évêquea od sirovog i pasteriziranog mlijeka je ridikulozno. Rizik od zaraženog mlijeka se smanjuje (ili anulira) praćenjem ishrane stoke, redovnim veterinarskim kontrolama i kontrolom distribucije mlijeka i procesa izrade sira.
However, postoji i ta slatka neizvjesnost (kao kod uživanja fugua), 100 postotna sigurnost koju žrtvujemo radi jedinstvenog, neponovljivog okusa finih sireva od nepasteriziranog mlijeka.
Posted 19 July 2014 - 15:50
Najbolji sir na svijetu, bez sumnje, je radila jedna moja strina (na zalost, vec davno umrla).
Nego, kad smo kod literature (mozda sam to vec spomenuo), svojevremeno sam u antikvarijatu nasao staru knjigu, ogromnu i par kg tesku, naslovljenu "Prirucnik za domacice" ili tako nesto, a, blesavo, nisam je kupio. Sjecam se da je bilo strahovitih recepata.
Zna li netko, ima li toga, i gdje? Ne mora biti bas taj original, moze i nesto slicno.
Prije nekoliko godina, umrla mi je majka. Nisam skoro nista naslijedio, neke sitnice, a onda sam nasao biljeznicu u koju je zapisivala recepte. Zanimljiva kronologija, jer je u toj debeloj biljeznici mnostvo ranih stranica pisano rukom (pretpostavljam da je zapisivala savjete starijih zena), a kasnije se pojavljuju zalijepljeni izrezani clanci iz novina - Svijet, Prakticna zena i slicni magazini koji su izlazili polovicom proslog vijeka.
Sad to sa ljubavlju, zadovoljstvom i nostalgijom proucavam, a jednog dana cu ostaviti kceri.
Mislim da je to pravo jedno malo bogatstvo, u etnoloskom, socioloskom, povijesnom, pa i kulinarskom smislu.
Edited by zoran59, 19 July 2014 - 15:53.
Posted 19 July 2014 - 20:53
Najbolji sir na svijetu, bez sumnje, je radila jedna moja strina (na zalost, vec davno umrla).
Nego, kad smo kod literature (mozda sam to vec spomenuo), svojevremeno sam u antikvarijatu nasao staru knjigu, ogromnu i par kg tesku, naslovljenu "Prirucnik za domacice" ili tako nesto, a, blesavo, nisam je kupio. Sjecam se da je bilo strahovitih recepata.
Zna li netko, ima li toga, i gdje? Ne mora biti bas taj original, moze i nesto slicno.
Prije nekoliko godina, umrla mi je majka. Nisam skoro nista naslijedio, neke sitnice, a onda sam nasao biljeznicu u koju je zapisivala recepte. Zanimljiva kronologija, jer je u toj debeloj biljeznici mnostvo ranih stranica pisano rukom (pretpostavljam da je zapisivala savjete starijih zena), a kasnije se pojavljuju zalijepljeni izrezani clanci iz novina - Svijet, Prakticna zena i slicni magazini koji su izlazili polovicom proslog vijeka.
Sad to sa ljubavlju, zadovoljstvom i nostalgijom proucavam, a jednog dana cu ostaviti kceri.
Mislim da je to pravo jedno malo bogatstvo, u etnoloskom, socioloskom, povijesnom, pa i kulinarskom smislu.
U beležnici moje bake iz Banata pola recepata je na madjarskom, baka je učila madjarsku "malu" skolu.
Baba iz Slavonije, kod nje nisam zapamtila ni jedan kolač, sladili smo se hlebom i pekmezom i "konfiturom" koju je deda od nekud donosio u drvenom sandučiću. Baba Stoja bi u tu marmeladu ubadala polutke oraha. S obzirom na tako ograničen asortiman poslastica, nije ni ćudo što je moja draga maman bila naj snajka, kupila je celo hercegovačko pleme svojim krofnama.
Posted 19 July 2014 - 21:04
A propos francuskih sireva, pre 2 godine, prijateljica otputuje prvi put u Francusku, dan nakon povratka, evo nje kod nas sa nekoliko kutija finih sireva, prestali smo da dishemo kad smo videli šta je donela. Kad sam došla do daha, onako zabezeknuta, zaustim da joj se zahvalim kad, ona rezignirano kaže - "nemoj da mi se zahvaljuješ, kupila sam ih sebi jer to tako treba kad ideš u Francusku ali se, brate mili, od tolikog smrada ne može živeti a ni jesti, radi sa njima šta znaš".
Ništa nije pomoglo da je ubedimo da ih proba, sirevi su ostali kod nas, bila je to prava pravcata gozba.
Moji omiljeni su Bri i švajcarski Grijer, imala sam sreću da ih probam sedamdesetih, pre EU propisa.
Edited by highlanderka, 19 July 2014 - 21:12.
