Jump to content


Photo
- - - - -

Kulinarska literatura


  • Please log in to reply
165 replies to this topic

#166 ironside

ironside
  • Members
  • 3,555 posts

Posted 18 June 2018 - 15:31

Alexandre Dumas (otac), u svom Le Grand Dictionnaire de Cuisine je definirao večeru kao "najvažniju dnevnu aktivnost, djelatnost koju mogu na dostojan način spoznati samo inteligentni ljudi."

 

"Da bi se dobro objedovalo, treba razgovarati na smiren način, uz mnoštvo raznolikih tema. Konverzacija treba prštati uz poneku kapljicu vina između obroka, istančano uglađenu uz desert, a pravu dubinu se postiže tek uz kavu."

Dumas je, vjerojatno postavio granice puno previsoko za obične smrtnike, ovisne o kruhu svagdanjem, ali u literaturi jela često služe kao povod za transcendenciju.

 

U 'Pričama iz kuhinje' (Stories from the Kitchen), Diana Secker Tesdell kompilirala je desetke tekstova (i kulinarskih naputaka) od Čehova, do I. B. Singera, Amy Tan, Grassa i I. Dinesen.

Da citiram Jean Anthelme Brillat-Savarina: "Kad se udruže izuzetno kulinarstvo i književno umijeće, to vodi prema mnogim raznolikim i savršenim rezultatima."

 

Rado bih ovdje naveo nekoliko najznačajnijih citata, inače uvodima u tu sjajnu zbirku eseja, no zadržat ću se upravo na uvodnim citatima.

 

1. Jean Anthelme Brillat-Savarin: "Stalna praksa i dugotrajno iskustvo naučilo me da jedan užitak vodi drugome."

 

2. Virginia Woolf: "Pogledala je u tu ocakljenu zdjelu i zbunila se slasnim smeđih i žutim mesom, listovima lovora i vinom, te pomislila: "Ovo je prava prilika - čudan osjećaj koji se u njoj dizao, istodobno čudan i nježan, nalik proslavi."

- Jelo koje ju je toliko uzbudilo i inspiriralo je Boeuf en Daube. Originalni recept (To the Lighthouse (K svjetioniku)) je na linku.

 

3. Marcel Proust: Klasik izgubljenog vremena (À la recherche du temps perdu); "Vidio sam ju u kuhinji koja se otvarala prema dvorištu dok je ubijala pile koje joj se očajno i, sasvim prirodno, opiralo..."

- Proust i hrana su puno, puno više od madlena. Kao dječak, Marcel je promatrao svakodnevne kulinarske aktivnosti u kući, uključujući klanje i kuhanje životinja. Njegovi favoriti su bili mladi, slatki grašak i rane šparoge (baš kao i meni, op. ja)

 

Slijede Evelyn Waugh (Kremaljski upravitelj, koji se bavi glađu u moskovskim godinama, pa ga zato ovaj put izostavljam), zatim I. Dinesen - Karen Blixen s Babettinom gozbom, o kojoj je ovdje puno pisano, G. Grass sa Lumburom (puno pisano), te meni relativno slabo poznata M.F.K Fisher.

 

4. M.F.K. Fisher: "Kako je sjeckala začine, te rezala šparoge, bacala ih u kipuću vodu i dodavala čarobnu notu konjaka u mesnu smjesu, stalno je mislila, bez panike, kako ne bi trebala viđati više od dvoje ljudi odjednom, nikad više...

Sve što je željela je bilo ispuniti ih njenom ljubavlju i hranom, no oni to ne bi mogli probaviti."

- Fisher je autorica dvije važne knjige: Consider the Oyster i The Art of Eating, koje su mi obje promakle ispod radara.

 

Knjigu sam naručio, pa ću (bude li interesa) nešto iz iste navoditi.


  • 3