131 replies to this topic

[zagor]

znam ljude koji na pomisao o the smrti padaju u paniku.

<{POST_SNAPBACK}>

Moj slucaj, moj omiljeni strah, moja omiljena opsesija. Pre nego sto se raspisem, preporucujem malo literature :

Ljubomir Eric - Strah Od Smrti (Prosveta -Nis, 2001)


2 kingmaker :

shto si helu izdvojila u spojler. privlachenje paznje?

Edited by zagor, 09 January 2006 - 00:55.

[Indy]

Čuj, ako dovoljno popi#diš, smrt je pi$kin dim. Sve je to samo bioKemija u mozgu, uostalom.

[Glas RazumaN]

Samo da riknem kad treba, sa saznanjem da sam živeo kako treba.

"Samo"

Da imam neki poseban strah - nemam. Čemu strah od neminovnosti? Opet to zavisi od ovog gore, da bude "na vreme" ili bolje rečeno ne prerano, mada je to možda i malo previše sa obzirom da sam uvek imao neki feeling da ću da doćeram stotku

A kako umem sam sebe da izmalerišem čim o nečemu javno progovorim, bolje mi je da već sutra ne izlazim iz kuće

[Practical]

...obzirom da sam uvek imao neki feeling da ću da doćeram stotku

<{POST_SNAPBACK}>

Tja, ti si jos i skroman. Ja filingujem da ce se planeta raspasti kada mrem, za jedno 100 i kusur godina. A mozda se i zaledim

[autsajder]

osecajte se slobodnim da dopisete moje poslednje reci, ili nacin kako cu da mrem.

<{POST_SNAPBACK}>

Ti ces samo besmrtno da zaspis u narucju.

Spoiler! --Click here to view--

znas cijem

Sta znam, ne uzbudjuje me pretjerano misao da ce doci dan kada mene biti nece, jer nakon mene nece biti vise nicega, pa onda nije ni bitno. Svaki put kad spavamo bez snova, to je kao neka mala smrt. No big deal. Vjezbamo citavog zivota.

Samo ako moze bez neke opake bolestine, da nisam na teretu ni sebi ni drugima. Termin nije narocito bitan. Stavise, nesto me ne privlace zivotne radosti penzionerskog doba. Jedino ako bih u 87. bio vitalan kao Aragorn, pa da me muva Liv Tajler - to je onda nesto drugo.

[Marvin (Paranoid Android)]

Ako na kraju života mogu da se osvrnem na svet i kažem "Goodbye and thanks for all the fish", ni pakao mi kao Panteliji neće teško pasti B)

[Hella]

privlachenje

lasom, jašta.


+

tematrix:

nije mi frx da crknem od smrznuća, rešetanja metcima, hajdrogenske bombe, strevljavanja gromom or spičnjavanja kolima 150 km/h u neku bukvetinu krajputašicu.

zent mi da ne:

- budem izeden baj neki iljadozubi zverovi ili gore - mesojetska bakterja
- izgorim urobljen u au2
- padam jeroplanom po sata sve uz garnirung od isteričnog vrištanija očenaša baj sapatnici
- žeđam u saxari do deidracije
- agonišem od raka debele crevčine i remse u džepove mesecima
- pohađam po kazni dosmrtne časove demokracije u eldepe kružoq
- riknem od udavljivanja suvim slavskim babskim kolačima
- pojem srču il me neko narani istom
- skontam kak sam se probudio u grobu
- budem bačen konjma na čereke
- krepam isprskan kiselinom
- zaglavim na pusto ostrvo i ne završim karijeru as glavno žderište @ ljudožderskoj svadbi
- poludim i godinama balim sparušenih neurona sve dok se ne prestavim sled ugušenija sobstvenom rigotinom
- bazam po nekoj pustopoljini, ćapi me zmijurna - a najbliži doca neki 10 sati jahanja

naravno, najače bi bilo da krepam u krevetu s tri gorgone, no - sanak pusti that is.

fuj.

idem bacim pljužine u smećar košar.

Svaki put kad spavamo bez snova, to je kao neka mala smrt.

neiskusno.

Edited by Hella, 09 January 2006 - 11:30.

[autsajder]

idem bacim pljužine u smećar košar.

<{POST_SNAPBACK}>

prediskusno

[kingmaker]

ne može da se prevaziđe - čini mi se. kako to misliš 'mora'?

očekujem kinikov post od 100 redaka. 

<{POST_SNAPBACK}>

pa mislila sam 'mora' u cilju oslobodjenja i blabla... sto ti mislis da ne moze da se prevazidje strah?
a kiniku nije atraktivna tema, izgleda.

koliko sam ja shvatila, jedina konstanta u zivotu je smrt. sve ostalo je opcionalno.

<{POST_SNAPBACK}>

i rodjenje. i nastavak vrste. medjutim, to sto je smrt izvesna ne znaci da je i strah od nje obavezan.

Moj slucaj, moj omiljeni strah, moja omiljena opsesija.

<{POST_SNAPBACK}>

pa ajde, tebe sam cekala. imam jednu drugaricu koja se mnogo boji, ali joj je cak frka i da prica o tome.

Sta znam, ne uzbudjuje me pretjerano misao da ce doci dan kada mene biti nece, jer nakon mene nece biti vise nicega... Stavise, nesto me ne privlace zivotne radosti penzionerskog doba.

<{POST_SNAPBACK}>

a pa da, razumem, ni posle mene nece biti nicega. penzionersko doba je zakon, vec sam se izjasnila - odoh u dom (pod parolom "i'm old, gimme, gimme, gimme").

+edit: ovde, sem zize i jos par, niko nije razmisljao o smrti koja moze i drugom da se desi, nego se odmah svi bacismo na sebe i sopstveno umiranje.

Edited by kingmaker, 09 January 2006 - 15:30.

[Amelija]

Sta ja znam, ne mogu reci da se nesto specijalno plasim, kontam da je to nesto kao kad duboko zaspim pa ne znam za sebe ili totalna anestezija ili barem tako nekako.

Ali jeste mi malo bezveze kad s vremena na vreme pomislim eto tako zivis zivis zivis i trudis se da ovo i da ono i sta ti ja sve znam, a jednoga dana samo puf. I neobicno mi je da sve to sto mi je skroz normalno jednog dana vise necu imati pravo na to (da vidim sunce, da udisem vazduh, itd.).
I isto mi je malo jezivo sto nema povratka, nije ono sad kao 'ocu li ziveti u Srbiji ili Holandiji ili Norveskoj ili nesto trece pa ako mi se ne svidi mogu i da promenim, pa malo ovo pa malo ono, nego je jednom kad odes tamo negde otis'o si i to je to.

A sve to mi nesto lakse padne kad pomislim da i planete i zvezde i ostale kosmicke zezalice isto imaju svoj zivotni vek i da ni one ne mogu biti vecno tu i u takvom stanju u kakvom su trenutno.

[Rooney]

Te noci, te noci kad umrijem, kada odem kad me ne bude.
Jedino ce dvije zena da se probude - jedna je moja mati, ona ce plakati - a druga si ti - ti - ti ces me kleti!

sorry na trolu

[Dunadan]

strah od smrti se zapravo svodi na to shto ne mozemo da pojmimo nepostojanje koje nam sleduje nakon gashenja.
za to mi se bukvalno futjka, jedina nada mi je da umrem brzo i bezbolno. jedan lep i brz infarkt ili shlog.
nishta topljenje sa rakom, saobracajka iz koje cu se izvuci kao para ili kvadriplegik.
postoji izreka: umro pa se rodio. vazi za sve kojima se umiranje svede na vishemesechno muchenje i postepeno gubljenje dostojanstva.

[foe]

mislim da vise nemam intenzivan strah od smrti. nije da me koncept apsolutnog kraja uopste ne plasi ali sam se poprilicno pomirila s idejom.

ali mislim da nista ne leci strah od smrti kao kada prodjes kroz gubitak bliske osobe. barem je na mene to tako uticalo. kroz uzasan i beskrajno tezak gubitak shvatis i prihvatis smrt kao sastavni deo zivota. pogotovo, ako je neka teska bolest u pitanju smrt moze da dodje kao olaksanje osobi koja se bori s istom.

(kroz isti slucaj sam shvatila koliko je obred sahrane, zapravo oprastanja, neophodan onima koji ostaju)

[srdjanf.]

smrt kao trivia...

...uđe, izađe - i gotovo.



eventualno ti dopusti partiju šaha.



možda ni toliko.

[kingmaker]

ali ko ima bele figure?


sinoc me podsetili:

Take me out, tonight
Where theres music and theres people and they're young and alive.
Driving in your car, I never ever want to go home,
Because I haven't got one, anymore.

Take me out, tonight,
Because I want to see people and I want to see light.
Driving in your car, oh please don't drop me home,
Because it's not my home, it's their home and I'm welcome no more.

And if a double decker bus, crashes into us,
To die by your side is such a heavenly way to die,
And if a ten tonne truck, kills the both of us,
To die by your side, well the pleasure, the priveledge is mine.

Take me out, tonight
Take me anywhere, I don't care, I don't care, I don't care.
And in a darkened under-pass,
I thought "oh god my chance has come at last"
But then a strange fear gripped me and I just couldn't ask.

Take me out, tonight,
Oh take me anywhere, I don't care, I don't care, I don't care,
Driving in your car, I never never want to go home,
Because I haven't got one, da da da, Oh I haven't got one.

And if a double decker bus, crashes into us,
To die by your side is such a heavenly way to die,
And if a ten tonne truck, kills the both of us,
To die by your side, well the pleasure, the priveledge is mine.

Oh, There Is A Light And It Never Goes Out