E pa, ovako. Procitao sam onaj tekst na 'rastko.org.yu' i mogu ti reci da je samo potvrdio ono na sta sam prethodno vec nailazio -- prva pisma kojima su srpska (a i hrvatska) plemena pocela da se koriste bila su 1) latinica -- narocito postojbine pored Jadranskog mora; 2) grcki alfabet -- u unutrasnjosti poluostrva, u zoni uticaja helenisticke kulturne inercije. I sve tako do pokrstavanja koje je nastupilo tek krajem X veka, dakle tek nakon puna cetri veka obitavanja na "ovim prostorima" A da si pazljivo citao to bi i sam zakljucio.Браво.
Сасвим тачно. И које је сада прво писмо код Срба Дискутанте?
За Словене су културне тековине хришћанства биле огромне, а међу њима је од посебног значаја била писменост. Не постоје довољно поуздани докази да су Словени пре примања хришћанства имали своје писмо. Највероватније га нису имали него су користили рабоше и друге мнемотехничке или магијске знакове, (sve) док нису упознали писма развијенијих цивилизација. Дошавши у додир са грчким и латинским писмом, Словени су их несумњиво несистематски користили (разуме се, само они ме|)у Словенима који су тим писмима мање или више владали) за кратке записе словенских речи када је то било потребно (нпр. лична имена, молитве и друго).
Ajd' da ponovimo: prvo pismo koje je namenski skrojeno prema slovenskom jezickom/glasovnom liku bila je Konstantinova (Chirilova) glagoljica, ali ona se nije mogla koristiti pre nego sto je bila izmisljena, dakle -- ne pre druge polovine IX veka (855. ili 863.). Dalje, navodi se da je cirilicu izumela grupa Cirilovih ucenika koji su bili proterani iz Moravske [samo da znas, Moravska nije okolina Svilajnca, niti se radi o onoj sto je dala "rokere"; radi se o oblasti oko Brna, oblast koja sece meridijane koje je oduvek sekla, oblast koja je deo danasnje Ceske]. Dakle, kao sto pre rekoh, jedino bi bugari mogli da se dice cirilicom kao autohtonim pismom, bugari koji, kurioziteta radi, nisu cak ni slovenskog porekla; cirilica je nastala na teritoriji istocne Bugarske.
Nakon pokrstavanja srpskih plemena, pa zatim nakon ustanovljenja Raske, glagoljica je bila preovladjujuce pismo na njenoj teritoriji sve do XI veka kada cirilica postaje dominantna. Posto je nekada prosvecenost bila usko vezana za crkvu, razumljivo je kako se medju srbima to pismo sirilo i opstajalo.
E sada, dolazimo do kljuca za nasu pricu: nacionalno pismo -- sta je to, pa hajde da malo razmislimo o kriterijumima.
Sto se mene tice, crkvenu cirilicu, pismo iz crkvenih knjiga, slobodno mozemo smatrati svojim istorijskim pismom, u jednom (minulom) periodu zivota srpskog etnosa [i srpskih drzava].
Vukovu cirilicu mozemo smatrati nacionalnim pismom s obzirom da se i dan-danas koristi; bas kao i latinicu.
Dakle, moji kriterijumi su sledeci -- da bi neko pismo bilo nacionalno, ono iza sebe treba da ima ubedljivu rasirenost u jezickoj praksi jednog naroda. Sto se (srpske) latinice tice, ona je pokazala da je u potpunosti saobrazena duhu srpskog jezika, a to se ogleda u njenom ucescu u nasem svakodnevnom zivotu, na polju kulture, izdavastva i u svim ostalim oblastima zivota. Brzina 'omasovljeja' latinice (od Kraljevine SHS do danas) u 'srpskim zemljama' samo je dokaz u prilog tome da ona sasvim odgovara jeziku kojim govorimo.
Kada citam ono sto si ti napisao u prilog cirilice, dolazim do zakljucka da su tvoji kriterijumi, zapravo, istorijski, i to samo "na pola" [tj. tvrdim da su tvoji kriterijumi losi, evo i zasto].
Ti latinicu nazivas hrvatskim pismom, a gubis iz vida da je u najvecem delu prostora koji su naseljavali hrvati glagoljica bila pismo sa ubedljivo najduzim stazom. Zapravo, latinica je bila 'glavno pismo' samo u delovima Hrvatske kao sto su Dubrovnik (uostalom, tamo je i cirilica bila upraznjavana), kao i na prostorima koji su istorijski bili vezani za Mletacku republiku/kulturu. Elem, ako dosledno primenimo kriterijume koje ti koristis da bi dokazao da je cirilica srpsko nacionalno pismo, dolazimo do toga da je glagoljica - hrvatsko nacionalno pismo, a to je glupost samo takva.
Latinica jeste hrvatsko nacionalno pismo, pa opet, latinica je i srpsko nacionalno pismo, iliti zivo pismo srpskog jezika.
Postoji i jedno istrazivanje Instituta za eksperimentalnu i primenjenu psihologiju Filozofskog fakulteta koje se ponavlja vec godinama -- rezultat je takav da ide u prilog oceni da je razumljivosti latinice veca u odnosu na cirilicu, tj. ispitanici /studenti BU/ brze reaguju na sadrzaj napisan latinicom nego cirilicom [ako te zanimaju detalji, opisacu ti kako se vrsi merenje nekom drugom prilikom].
E sad, jedno drugo istrazivanje koje je radjeno pocetkom ove godine merilo je zastupljenost pisma u licnoj korespodenciji, a rezultate sam vec negde spominjao, ali hajde jos jednom:
- preko 40% ispitanika je navelo da za licnu korespodenciju daleko najcesce koristi latinicu, naspram manje od 20% onih koji se opredeljuju skoro iskljucivo za cirilicu;
- oko 30% ispitanika koristi latinicu nesto cesce, naspram oko 10% njih koji nesto cesce koriste cirilicu
I jos nesto: ja moram da kazem da je dosta "sumanuto" proglasavati neko pismo nacionalnim, jer pismo sluzi kao instrument sporazumevanja/komunikacije a ne kao instrument nacionalizma. Pa opet, ono se u nas kod nekih, izgleda, shvata kao instrument nacionalizma ili kao merac nacionalne svesti, posto se preko pisma i jezika isteruju nekakve ideologije i nacionalne cistote, a sve to nikako ne moze da bude u korist samog jezika za koji je najbolje da se nesmetano (od dnevne politike) razvija. Zato su imbecilne sve one "zabranimo latinicu" akcije.
srpski - cirilica, latinica
kirgistanski - cirilica, latinica
moldavski - cirilica, latinica
Lingua Franca Nova - cirilica, latinica
azerski - cirilica, latinica
mongolski - cirilica, uighur
jermenski - istocno i zapadno jermensko pismo
turkmenistanski - cirilica, latinica
tadzicki - cirilica, latinica (nekad arabica)
kurdski - cirilica, latinica i arabica
kazahstanski - cirlica, arabica
beloruski - cirilica, latinica
Jos nesto... cirilica mozda jeste najrasprostranjenija (po teritoriji, ali nikako po broju slovenskih naroda koji je koriste) slovensko pismo, opet, latinica je daleko rasprostranjenija po teritoriji generalno, isto tako i po broju naroda koji je koriste, pa i po broju slovenskih naroda koji je koriste...
Abaza, Abkhaz, Adygei, Aisor, Altai, Avar, Azeri, Balkar, Bashkir, Belarusian, Bulgarian, Buryat, Chechen, Chuvash, Dargwa, Dungan, Evenki, Gagauz, Kabardian, Kalmyk, Karachay, Karakalpak, Karelian, Kazak, Khakas, Khanty, Kyrghyz, Komi, Koryak, Kumyk, Kurdish, Lak, Lezghian, Lingua Franca Nova, Macedonian, Mansi, Mari, Moldovan, Mongolian, Mordvin, Nanai, Nenets, Netets, Nogai, Oriat, Ossetic, Romany, Russian, Sami, Selkup, Serbian, Shor, Slovio, Tabasaran, Tat, Tajik, Tatar, Turkmen, Tuva, Udekhe, Udmurt, Ukranian, Uzbek, Yakut.
Afaan Oromo, Afrikaans, Albanian, Aymara, Azeri, Basque, Belarusian, Breton, Catalan, Cheyenne, Cimbrian, Cornish, Croatian, Czech, Danish, Dutch, English, Esperanto, Estonian, Faroese, Filipino, Finnish, French, Galician, German, Hausa, Hawaiian, Hungarian, Icelandic, Ido, Indonesian, Interlingua, Irish, Italian, Jersey-Norman, Kurdish, Latin, Latvian, Lingua Franca Nova, Lithuanian, Lojban, Lombard, Malay, Maltese, Manx, Māori, Navajo, Naxi, Norwegian, Occitan, Piedmontese, Polish, Portuguese, Quechua, Romanian, Scottish Gaelic, Slovak, Slovene, Slovio, Serbian, Spanish, Swahili, Swedish, Tagalog, Turkish, Turkmen, Vietnamese, Volapük, Welsh, Yorùbá, Zulu
sam zakljuci...