Izuzetno interesantne su mi debate o izborima u BiH i gnusni bijes okorjelih nacionalista, poglavito iz HDZ BiH, kako su “Bosnjaci Hrvatima izabrali predstavnika” u Predsjednistvu BiH. I tu se vec javlja prvi problem. Kao da su Bosnjaci, ili bilo koji drugi narod, jedna homogena interesna masa bez individua, koja se urotila protiv jedne druge homogene mase. I to je taj ultranacionalisticki narativ i percepcija izbora Zeljka Komsica kao hrvatskog clana u Predsjednistvo BiH. Naravno da bi isto pitanje mogli postaviti i biraci u susjednoj Hrvatskoj, koji ne glasaju za hrvatski HDZ, kako je pak moguce, da im bosanski Hrvati, koji zive u Bosni i Hercegovini i tamo placaju porez, odlucuju o sudbini Hrvatske i da hrvatskim gradjanima biraju i nametaju politicke predstavnike?
Po Daytonskom Ustavu se u Predsjednistvo BiH iż entiteta FBiH biraju Bosnjak i Hrvat, iż entiteta RS Srbin. Tu vec nastaje prvi problem: zasto se u FBiH ne może kandidirati i Srbin odnosno u RS Bosnjak i Hrvat? A drugi problem je: sta je sa svima onima koji se ne osjecaju kao Bosnjaci, Hrvati ili Srbi? Oni uopce ne mogu politicki participirati u politici BiH, osim ako im to neko od Bosnjaka, Hrvata i Srba dobrom voljom dozvoli. Tako je primjerice Sven Alkalaj, koji je Jevrej, mogao postati ministar vanjskih poslova BiH, jer mu je tada u tom konkretnom slucaju „Stranka za BiH” to mjesto ustupila umjesto Bosnjaka. Daytonski Ustav BiH je ne samo anakronistican nego i duboko apartheidski!
A HDZ BiH je posebna prica! Dragan Covic i njegovi zagrebacki trabanti oko hrvatskog HDZ-a Kolinde Grabar-Kitarovic, Andrej Plenkovica i kompanije, ponasaju se u najmanju ruku kao da u Ustavu BiH stoji da hrvatski clan Predsjednistva BiH nuzno mora biti iż HDZ BiH. Znaci svi oni Hrvati koji ne glasaju za HDZ nisu „pravi” Hrvati? Interesantno je da Dragan Covic i HDZ BiH nemaju problem da se Izborni zakon promijeni na nacin da se u entitetu RS izbaci nacionalni prefiks, te se tamo bira jedan predstavnik za Predsjednistvo BiH (neovisno o nacionalnoj pripadnosti), a u FBiH je trazio da glas jednog Hrvata vrijedi mnogostruko vise u odnosnu na glas jednog Bosnjaka [sic!]! Sta je sa Hrvatima u entitetu RS? Ili Bosnjacima u entitetu RS? Ili Srbima u entitetu FBiH? Kako se nisu sjetili da glas jednog Srbina iż entiteta FBiH vrijedi vise od glasa Bosnjaka i Hrvata? Ili, sto bi bilo najjednostavnije, da se biraju tri predstavnika (Bosnjak, Hrvat i Srbin) sa teritorije cijele BiH? Ili jos bolje: da se Ustav tako reformira, da i jedan Rom moze biti predsjednik u Predsjednistvu BiH ili Jevrej ili neko ko se ne osjeca Bosnjakom, Hrvatom i Srbinom? Ili da se bira jedan Predsjednik u Parlamentarnoj skupstini BiH, po uzoru na Njemacku?
Nacionalisti trebaju jedni druge! Treba im taj (obicno imaginarni) i (obicno) nacionalni protivnik, da bi ostali na vlasti. Tako je SDA, navodni najveci neprijatelj Hrvata u BiH (po narativu HDZ-a BiH), namah koaliciju ponudio bas HDZ-u BiH. A kao se ne vole… Ali ipak na kraju zavrse u zagrljaju. Vec vidjeni Happy End SDA i HDZ-a BiH, koji se na kraju uvijek uzmu <3
Na kraju ce vlast na svim administrativnim nivoima u BiH podijeliti bosnjacki, hrvatski i srpski nacionalisti izmedju sebe i dalje pricati o kolektivnoj ugrozenosti. Opet, jer je oproban recept. I naravno da ce bjesniti kada jedan najnormalniji gradjanski predstavnik, kao Zeljko Komsic, dobije vecinu glasova (tamo gdje ga se uopce moze birati!). Naravno da bjesne, jer vide potencijalnu opasnost (od koliko toliko prisutnog gradjanstva) za svoj etno-nacionalni tor u kom sireci strah od onih drugih “homogenih interesnih masa” mogu i dalje vladati, gdje institucije odnedavno pocinju ubijati cak i “svoje” (David & Dzenan).