Covece, imas li ti neki opipljiv argument sem "imanja razumevanja" na koji si toliko ponosan i kao papagaj ponavljas? Ti razumes da postoje pro i kontra stavovi, ama ti ne razumes validnost argumenata jer i pro i kontra stavovima pripisujes istu tezinu.
Objasni kakva se to stigma indoktrinacije moze staviti na drugu grupu, onu koja zastupa cisto sekularnu javnu skolu, na koji to nacin deca mogu biti indoktrinirana nepostojanjem veronauke u skoli?
Zasto bi poreski obveznici koji su ateisti trebali finansirati veronauku?
Ako ce odgovoriti sa "Ovo je samo jedno misljenje", ne moras da se trudis.
Covjece, ja sam vec rekao sto sam imao i ne zelim se uopce ponavljati! Razumijem odlicno pro i contra stavove, te ih po pitanju tematike/problematike "uvodjenja vjeronauke u skolama" uvazavam na isti nacin.
Smjelo je tvrditi da neko ne razumije validnost pro i contra argumenata. Ko u konacnici odlucuje sta je validno a sta nije? - Sa svog stajalista obje grupe, pro i contra uvodjenja vjeronauke u skolama, svoje argumente smatraju validnima. Ako ja ne dijelim tvoje ili necije drugo misljenje, to uopce ne znaci da je ono time manje validno.
Ateisti imaju pravo na argument da ne trebaju finansirati vjeronauku u skolama. Religiozni ljudi takodjer imaju pravo da od poreza kojeg placaju traze da se njihovoj djeci treba omoguciti vjeronauka i u skoli. Iz tog razloga sam spomenuo mogucnost kompromisa kroz, na primjer, autonomiju skola po tom pitanju (kroz npr. roditeljsko/nastavnicko vijece).
Stigmu indoktrinacije svako moze staviti na svakoga. Ja licno ih ne mecem ni na jednu od dvije grupe, jer po tom pitanju uvazavam stavove i argumente oba misljenja.
U konacnici smatram da bi se problem dao rijesiti na nacin, da politicki zastupnici u Parlamantarnoj skupstini (ili nekom drugom ekvivalentnom tijelu u nekim drugim drzavama) definiraju sekularnost drzave. Da li je ona slicna kemalizmu u Turskoj ili sekularizmu u Francuskoj (koju ti ovdje najvjerovatnije zastupas) ili necim trecim odnosno da se nanovo definira i po tom pitanju odredi jasno spram vjerskih zajednica. Sekularizam u mnogim drzavama nije tacno definiran ili je samo deklarativne prirode, pa zato i nastaje ovakav vakuum. U Srbiji, na primjer, Srpska pravoslavna crkva ima jak utjecaj. Tu onda bas i ne mozemo govoriti o sekularnoj drzavi. Nije li SPC prije neku godinu uspjesno redifinirala zakon odnosno usvajanje zakona o istospolnim bracnim zajednicama u Srbiji? Drzava u kojoj premijer ide u crkvu po misljenje, ne moze se nazivati sekularnom.
Edited by Sultan_Stjepan_Bosanski, 12 May 2015 - 13:22.