Ali, ako se stavis u poziciju majke kojoj ljekar specijalista nije htio operisati apendix djetetu od 4 godine dok mu ne plati €500 u kesu, tvoj stav je smijesan i sve sto ce izazvati u javnosti su salve smijeha uz neizbjezno odmahivanje rukom.
U © Srbiji, u kojoj se kradu bebe, da javnost povjeruje u pricu da nece biti korupcije ok transplatacije organa ?
Pa evo srži nerazumevanja . Dok ti misliš da prvo treba javnost da počne da veruje (tj. da se prvo vrati poverenje u zdravstvo), pa tek onda da se donese takav zakon, ja smatram da treba obrnuto. Vlast treba da donese zakon koji će omogućiti pretpostavljenu saglasnost, zdravstveni sistem treba da se potrudi da taj zakon i proceduru adekvatno sprovodi, a to ako se uradi kako treba bi dovelo do porasta poverenja u zdravstvo.
Citirao sam ova dva posta, samo da bi lakse shvatili moj stav, sto potvrdjuju postovi ispod:
Ja bih rado dala sve organe koje imam, neka me svu raščereče kad umrem. Ali, pod uslovom da se ti organi daju nekome kome su stvarno potrebni, da ne bi bilo zloupotrebe.
Druga stvar, ne želim da mi se u ovoj mafijaškoj zemlji desi situacija da me neko ko zna da sam donator, zna moj broj telefona i lične podatke iz kartice, ucmeka da bi se spasao neki tamo tajkun ili ko zna ko već...e, zbog toga, još uvek neću da budem donator. Kad bude zakona, doniraću sve organe, jer mi posle smrti ne treba ništa, a znam da ću time nekoga spasiti...
Sto se ovoga tiche nisu ni neki doktori bash pouzdani, ne bi te ucmekali bukvalno ali bi te moguce ranije otpisali u slucaju da im se motaju donacije po glavi. Vecina nije takva naravno ali imam nekoliko primera, jedan se desio poznaniku, ostali preko tv-a, meni dovoljno...mada nisam jos nacisto sa tim, mozda se kasnije predomislim, nikad se ne zna.
Jasno je da u oba slucaja imamo zelju da se nekom pomogne, koja je ogranicena nekim predubjedjenjima:
1. Da neki zasluzuju smrt (tajkuni, politicari itd)
2. Da se ljekarima ne vjeruje (korupcija )
Dakle, i u ovom slucaju (mislim na #2) ljekari su ti od kojih zavisi promjena percepcije kod gradjana. Da dobar dio ljekara nisu bezobzirni i alavi lopovi, uopste ne bi postojao strah po tom pitanju.
Do vas je !
Dok sam bio mladji, u mom je novcaniku stajala donorska kartica - danas, sa 62 godine, ja vise nisam donor iz sasvim jasnih razloga.
Inace, ranije, dok sam bio mladji, krv sam dao vise od 40 puta.
Mislim da bi nekom tvom vrsnjaku odlicno posluzilo srce ili bubreg Posebno ako se uzme u obzir da su pripadali jednom neurohirurgu.
Uf, komplikovano pitanje za mene da odgovorim, nisam kompetentna ....evo ti nesto sto otprilike objasnjava situaciju (sa grafikonima): Why US Healthcare is Obscenely Expensive
Hvala, dosta informativno.