A sto se tice seksualne zelje - samopouzdanje je problem. Kako da imam samopouzdanja kada znam da ce se "probuditi" tek u kontaktu?
A što brineš unapred, kad znaš da će se ipak "probuditi", i to baš kad bude bilo potrebno
. Kako bi se tek osećao da se "budi" kad nije potrebno, a zataji kad je potrebno? Ups, neću da ti dajem ideje da fantaziraš i o ovoj mogućnosti
.
Sad bez sve šale, ovi tvoji simptomi deluju kao tipični simptomi depresije - i to i jesu, ali meni se čini da je suština anksioznost. Depresija je najpre posledica gubitka, separacije i kajanja i vezana je za prošlost, dok je anksioznost vezana za budućnost a suština joj je u zabrinutosti i nesigurnosti. U tom smislu ti si i anksiozan jer brineš za budućnost (šta će biti sa vezom, da li će se seksualna želja javiti kad bude potrebno....) Ne uživaš u sadašnjosti i ne činiš ništa da "izmeniš" budućnosti i da na nju utičeš, nego ti je sva energija usmerena na birgu za budućnost veze i tebe samog ako se tvoja "katastrofična" očekivanja i predviđanja ostvare. Zato toliko somatizuješ.
Ne bih da lupetam i dajem dijagnoze ofrlje, ali ovo mi najviše liči na anksioznu depresiju. Ništa strašno, ni neobično. Nađi vremena da se obratiš nekom psihoterapeutu, ne verujem da je za ozbiljnog i iskusnog terapeuta ovo težak i nerešiv slučaj. Naprotiv. I da, ako dobiješ bilo kakvu medikamentoznu terapiju (a verovatno ćeš dobiti neki antidepresiv) nemoj da odbijaš tu terapiju, posebno u početku je važno da je uzimaš.