Oko odlaska Vlade nema spora. Protekle 2 godine Partizanova igra je mahom bila loša, na momente tragična uz par svetlih izuzetaka. Igrači su dolazili i bivali otpušteni kao nikada pre. Nije izbačen ni jedan igrač za prodaju, što je jedan od glavnih prioriteta kluba. Imali smo dve slabe sezone u Evroligi, u prvoj ipak ispunili cilj ulaskom u Top 16, u drugoj pokazali da smo bez Nikole
preslabi za najbolje evropsko takmičenje. U regionalnoj ligi smo izgubili primat. Iako nije bilo realno da se titula odbrani protiv Makabija u Tel Avivu, polufinalni meč sa Cedevitom je bio jedna od sramotnijih partija u ove 2 godine. Ništa bolji nismo bili ni u polufinalu godinu dana ranije, ali smo na volšeban način prošli Budućnost. Kup takmičenje je osvojeno bez problema, uz samo jedan bljutav meč, onaj protiv juniora Mege. Nije narušen kontinuitet titula, što i nije bilo realno, uzevši u obzir kvalitet rivala. Tako da, što se tiče rezultata, Vladi svaka čast. Ima čime da se pohvali u CV-ju. Ipak, opšti utisak u ove 2 godine nije dobar. Svakako da nije zaslužio uvrede i epitete kojima je čašćavan, radio je svoj posao najbolje što može. Jednostavno sam mišljenja da čovek nije trener za klub poput Partizana. Negde, bez ovoliko pritiska, možda i napravi dobar posao. Još jednom, svaka čast za odradjen posao i uglavnom dostojanstveno držanje u ovoj poslednjoj seriji. Puno sreće u budućnosti. Ali da se ne ljubimo.
Opet, deluje da će sledeća sezona biti izuzetno važna, valja se izboriti za jedno od prva dva mesta u Jadranskoj, a uz to i afirmisati nekog od mladih igrača. Nastaviti sa osvajanjem titula. U klubu su izgleda odlučili da idu na sigurno. Da će biti urnebesno, nema spora. Da li je Dule baš jedino rešenje za Partizan? Verovatno ne, ja bih recimo mnogo više želeo da na tom mestu vidim Dudu, ali to je čist sf. Prema tome, vežite se, čeka nas jedna zanimljiva sezona.
edit:
On the other hand, čitam
ovaj tekst ponovo
Crisp ball-movement, bruising screens, constant motion, sharp cuts, precise spacing, timing and overall execution are worked on again and again, until Vujosevic is satisfied with the result...
Watching him hold court, you get the feeling that he is doing more teaching than coaching, often pulling players to the side and giving them quick private lessons in the fundamentals of the game. He rarely raises his voice, except for in some key, rare moments, which is surprising when watching how incredibly intense and often downright bizarre he acts on the sidelines in the actual games...
Watching the team practice and play numerous times over the course of our time in Serbia helped us understand Partizan’s incredible success much more thoroughly.
i jedina reakcija je:
:smajlikojimasturbiraimasturbiraaondaejakuuuuuliiiiiraaaaaaaa:
Edited by zorex, 21 June 2012 - 02:42.