Nisam lazov nego jednostavno gledam ovako - ako stari zavjet nesto eksplicitno brani, a novi zavjet koji je dio iste knjige navodi da nesto uopsteno moze (ali ne propisuje da se mora niti ponistava eksplicitnu zabranu iz starg zavjeta), onda je najmanji zajednicki nazivnik ipak zabrana.
Stihovi da je svako meso koje je bog stvorio dozvoljeno znace da ili je i ljudsko meso dozvoljeno ili Bog nije stvorio ljudsko meso - cista logika. Treca opcija za vjernika ne postoji.
Vjernik i logika ne idu zajedno, dragi kolega.
Apropo posta,
Dakle, jeste i ja sam probao nekoliko puta da postim. Meni to ne ide bas najbolje, i jako mi je tesko da zamislim dan bez mesa - shodno tome uzasavam se visednevnog posta, i nemam dovoljno hrabrosti (a ni volje) da mu pristupim.
Istina je da postim jedan dan u cijeloj godini, da ne objasnjavam razloge, uglavnom taj dan ne jedem nista od jutra do ponoci, i to je to.
Nije mi problem da izdrzim uz kafu i cigarete. Jak neki post -)
...
Sjecam se majke jednog od clanova moje sire familije, svi smo je zvali Majka, po starom obicaju. Iako u dubokoj starosti, postila je svaki ramazan, sve do smrti. Toliko snage u tako krhkom tijelu, to se ne vidja cesto. A sacuvala je lucidnost do zadnjeg dana.
Majka je bila zivi svetac, i neko ko je imao beskrajno puno razumijevanja za sve ljude, pa i u najgora vremena. Kad je poceo rat, upali joj policajci na vrata, tako sto su vrata izvalili nogom. A ona onako skromno i tiho "Sine, tako se u kucu ne ulazi, sto nisi pokucao?". Oni su posramljeni tiho izasli, i par godina nikom od stida nisu pricali za to.
Ja sam joj se uvijek divio, cak i sada, iako nije sa nama ima vec desetak godina. Kad je mogla ona da posti, i da dozivi devetu deceniju, ne vidim nikakav problem da bilo ko od nas magaraca posti bas po propisu, cak i onom najstrozijem. Sve je stvar duhovne snage rekao bih, a manje fizicke izdrzljivosti i konstitucije.